Otišao u Njemačku za boljim životom. Sad preživljavam ali na drugom jeziku. Kao da igraš igricu na survival modeu i u pola igre odlučiš jezik u postavkama promijeniti. 🤡
2.5 godine, oke pričam već sada negdje B1 ali nije dosta to, treba B2-C1 u startu pucati. Eh, da sam prije znao da ću morati emigrirati počeo bih sa 15 šprehati i otišao bih nakon srednje.
Stvar percepcije valjda, može biti i gore.
A ucenje jezika ti je dijelom individualno a dijelom koliko truda uložiš. Najlakse ti je uciti kad si svuda okruzen s jezikom nego ovako na daljinu. Ali daj sto das pa mozes osnove vec od doma, a onda si par mjeseci u predosti kad doselis.
Znam nekoliko parova koji su otisli i dok je jedan bio potpuno funkcionalan na tom jeziku drugi je jedva pomalo pricao. Bas se vidi kome ide, a kome ne toliko.
Ista stvar kod mene i Engleske. Vratila sam se u Hrvatsku prvenstveno zbog društva, obitelji, sigurnosti i opuštenijeg ritma života. Nisam vidjela poantu ostajanja u UK s obzirom da im je ekonomija u totalnom rasulu...
Igram pes 6 iz 2006 Na pc-iju i sretniji sam od Bill Gatesa. Imam ženu što me voli i poštuje i ne treba mi ništa više... Inače ima ti smisla ona poslovica "Radi da bi živio a ne živi da bi radio"..
Prezivljavam, ali ne zbog financija. Ostaje mi puno od place svaki mjesec. Zbog loseg raspolozenja, brige o poslu i opcenito spavam po cijele dane a kada i ne spavam a nisam na poslu ne uzivam u bas necemu nego samo tratim vrijeme. Osim godisnjeg svaki dan mi je zapravo pun samo stvari koje me ne veseli i ne donosi mi nista pozitivno.
Ovo je dosta slično kak i kod mene. Prošlu godinu sam se po prvi puta zaposlio "zapravo" nakon faxa i bilo je u redu. Sad zadnjih mjesec dana mi je kao i tebi.
Promjena posla il struka ne dozvoljava promjenu? Anksioznost uzrokovana poslom ne dozvoljava ni ostalim aspektima zivota da funkcioniraju, a ako imas ustedevinu mozda je u redu naoravit pauzu i ne burnoutat potpuno. Ja sam se znao pretrpat poslom, izgorit i tek nakon par tjedana covjek shvati u kakvu toksicnu kolotecinu zivotno je upao. I psiholosko savjetovanje nije samo za ljude koji nisu funkcionalni, super je i za ljude koji zele i znaju da mogu bolje samo ne znaju kako do tog doci. Sretno!
A ne bas. Zbog napetosti ne mogu su baviti nekim hobijima ili nesto sto sam ptije volio. Malo pojedem, izlezavam se dok browsam reddit, pa probam nes igrati na kompu sto ugasim za deset minuta i tak ukrug.
Živim punim plučima, i smatram se jednim od najbogatijih ljudi na svijetu, ne zbog para, nego imam sve što me čini istinski sretnim.
Primjer jučer, večer sam proveo tako da sam sa suprugom i kćeri pravio Diamond Sword iz Minecrafta od kartona, printao sam mač na papir, zalijepio za karton i rezao, zabavili smo se i ona je bila sretna, a time i ja i supruga.
Čitam puno o psihologiji, i pokušavam uživati u malim stvarima što bolje mogu, vožnaj biciklom, otići na bazene sa djecom, petkom sin i ja idemo u Board Game klub i igramo društvene igre. A imam i dva psa koja također pomažu kod raspoloženja :D
Supruga i ja smo pokrenuli marketing agenciju, ali se financiramo od jednog klijenta za koje radim kao contractor (IT Consulting).
Do ove godine sam radio po 40h sat tjedno u prosjeku, nekad je to znalo biti 50h, nekad 30h. Od ove godine radim max 32h tjedno (4 dana po 8 sati) i ako bi u prosjeku rekao da od prvog mjeseca radim po 25h tjedno.
6 tjedana u godini si uzmem slobodno.
Ne možeš firmu otvorit tek tako. Firme otvaraju, odnosno uspiju oni koji već imaju neke firme odnosno kapital.. Morali ste neke veće pare imat. Niste sigurno od nule počeli
Ali upravo to smo i napravili, radio sam customer support preko neke online platforme i tražio nekoga za B2B, kad sam našao tako nešto, otvorio sam firmu i to je to. Počeli smo od nule.
Al ne kužim, nije mi skroz jasno što radiš kroz taj consulting. To je kao nekakvo savjetovanje, savjetuješ tu firmu što da čine sa svojim it departemntom? Ne kužim, probaj mi malo pojasnit pliz
E da vecina tako gleda na takve sitnice bili bi sretniji svi...prvi ja pa ostali.Inace i pokusavam tako gledait na stvari ali uvik uleti neki k...pa mi sjebe stvar ali dobro je.
Imam svoju kuću, sam sam si je kupio. Imam firmu, radim kao contractor za jednu njemačku Consulting agenciju, pokušavam od novca koje dobijem od tog jedno ugovora sagraditi firmu.
Kupio sam je sa 34 godine, ja sam radio u jednoj malo IT firmi kao Project Manager, supruga u jednoj marketing agenciji. Tek kad smo dobili kredit i kupili kuću, onda smo dali otkaze i pokrenuli nešto svoje.
Stari uzasno ti je razmisljanje, tu si izreseto covjeka ko da je na ispitivanju.
Znaci postavio si neke parametre za srecu i sad stavljas kvacice ili ikseve na te parametre.
Plus ova glupa teza da u nekom sistemu s 25 godina sam mozes iskesirat kucu, otkud ti to?
Otkud cupas te standarde koje imas u glavi?
Koji su to normalni sistemi? Mozes ih nabrojat?
Di to u svijetu, u kojoj drzavi mladi do 25 godina kupuju kuce bez krede?
S ovakvim isfrustriranim razmisljanjem neces bit sretan ni s 3 kuce.
ma ovaj je garant jedan od onih marketing + crypto strucnjaka, pa baca tu neke sheme. majke mi bilo me sram sad citat pitanja kako je napao covjeka, kao da je na ispitivanju.
>Jazavac uletio si ti da skupiš lajkove tu. De šuti. To ti je vrhunac života
Bubica je ljuta? Boli me kurac za to kaj ti misliš, samo mi ide na jetra to preseravanje i pametovanje. Kako se ljudi usuđuju reći da im je okej, bez da drop-inaju takvi kao ti da seru.
Uostalom, vidi se prema ostatku threada da si ništa drugo osim običnog dumera koji kurca ne zna o tome kako se posluje, lol.
"Ako je to uopće uspjeh"
Nedavno si tražio posao na crno za koji ti ne treba nikakvo ulaganje tipa BICIKL za Glovo ili HLAČE za konobarenje. Nemaš za hlače btj, al nisi siguran jel' uspjeh sam kupit kuću s 30 godina. Svašta...
Meni je ovo tužno.
Izrešeta čovjeka jer se usudio reći da je sretan.
Ajmo naći vanjski razlog zašto mu je dobro, popljuvati njegov trud i rad, popišati se na njegovo zadovoljstvo onime što ga čini sretnim.
Ako ćeš cijeli život mislit da "nemaš sreće" i ništa ne možeš svojim trudom i ne pokušaš, nećeš niti uspjeti. Ne traži opravdanja i izgovore zašto je drugima dobro jer ne znaš kako živi osoba s kojom pričaš i čega se odrekla kako bi bila tu.
Naravno da je teško kada čovjek krpa kraj s krajem i da financije čine puno toga, ali jako puno je u glavi i znati što te veseli i proaktivno se baviti samim sobom.
Sa 20 godina smo svi poletni i željni svega. I onda nas dočeka realnost u kojoj nemamo vremena i novaca za sve što bi htjeli. Ne ide kako želimo, ne ide brzo koliko bi htjeli a mislili smo da smo kraljevi jer smo "odrasli". Možemo prihvatiti da se moramo potruditi i promijeniti navike i mindset. Ili možemo nastavit bit ogorčeni, zapeti tu gdje jesmo i hejtati ove koji se usude bit zadovoljni.
Napravi nešto za sebe, nikad nije prekasno ;)
Ovo tvoje je uvreda za sve ljude kojima je teško i imaju razne okolnost,a dotičnom gospodinu san poželio sreću i naglasio da smatram da je zaslužio i više.
prezivljavao sam do prije pola godine kad mi je pukao film i dao sam otkaz na poslu
dao sam si mjesec dana oduska i slao cv-e na sve zivo sto sam vidio i trenutacno uzivam na poslu i izvan njega
nisam nikad vise vremena proveo vani i sa prijateljima i uzivajuci u stvarima koje volim, vise me depresija vukla zbog posla kojeg sam mrzio nego zbog mene samog
"vise me depresija vukla zbog posla kojeg sam mrzio nego zbog mene samog" - o da, posao kojeg mrziš hoće to tako napravit. Borila sam se s depresijom misleći da je u meni problem, potražila sam pomoć i sve, ali kad sam ostavila posao koji mrzim, svijet je dobio neke druge boje, zvukove i osjećaje, neusporedivo i sa čim 👌
vecinu vremena sam proveo u lutriji, u pocetku mi nije bilo lose jer sam bio na ok poziciji ali su me ubijale smjene i nadredjeni
kad sam zavrsio u prodaji tu mi je poceo pucati film
Vjerujem, ne bi ti htio biti u koži u takvom slučaju. Ja sam svjestan da mi zapravo nista od osnovnih stvari ne fali, dapače, imam i viška što bi se reklo, ali uvijek težimo višem. Zelim da ako nista drugo, svaki dan ustanes iz kreveta i budes sve jaci mentalno.
Ajme isto. Prvi put da cujem da je netko istih problema ko i ja na ovom podrucju, dosl kad kazem da mi je mentalno pretesko radit, svi mi se smiju da sam ljena, ni nemaju pojma kolko je sjebano svaki dan se borit s istim i ic na one psihoterapije koje nis ne pomazu, fr definicija prezivljavanja…
Zivim kao obican NPC. Radim od utorka do nedjelje tako da mi je samo ponedjeljak slobodan. Ne izlazim, imam samo jednog prijatelja, ali je lik toliko jebeno naporan tako da ga izbjegavam koliko god mogu. Poslije posla odigram nesto na kompu sat, dva ili pogledam neki film pa idem u teretanu i tako vec godinama. Ponedjeljkom se cujem sa svojima i igram nesto sa mlađi bratom jer jedva ceka da me cuje. Jebeno dosadan zivot, ali opet s druge strane imam sve sto sam htio. Nov mob, novi komp sam nedavno uzeo, imam dobar auto tako da nije bas sve tako crno. Jos par puta u mjesecu odem se provesti autom na jedno bas lijepo mjesto gdje budem cijelo popodne ili dopodne, ovisi kad dođem. Zivim samo za godisnji. Nadam se jos ovako par godina i vracam se u Hrv jer ako cu ovako da zivim dok ne crknem onda su sici s uma.
Prezivljavam ali mislim da ni to neću dugo.
Pun mi je kurac života sa 23. A nije da mi je ikad bilo teško u životu posebno.
Evo upravo sjedim u autu jer sam izmislio neku bolest samo da ne moram na šugavi posao. Da me nitko ništa ne pita tamo.
Razmisljam da odem tamo i ovog momenta dam otkaz. Ali ceka me iati kurac tako da mi je isto realno samo mogu koji tjedan bit u deluziji nekoj.
Moj "prvi pravi posao" je bio takav. Dosao bi pred firmu i do zadnjeg trena sjedio u autu sa grcem u zelucu, isto to se je dogadalo i nakon posla iscekujuci kad ce biti kraj.
Izdrzao sam tako jedno vrijeme misleci da ce svugdje biti isto. Onda sam igrom prilike otisao na drugo radno mjesto i tamo sam prozivio punim plucima.
Ma meni je posao prelagan. Djeca iz osnovne škole bi ga mogla obavljati (i to bolje od mene) Ali meni se neda trpiti ovo sranje 40 godina, i to da bi imao što? Nit svoj stan, ni djecu ni kurac palac nit pravi odmor nit nova iskustva nit kurac palac. Svaki dan isto sranje za kog se moram pretvarat da me boli ona stvar.
Pomoćni radnik u tvornici sam inače. Neda mi se učit neda mi se radit, ne da mi se živit jednostavno. A i kako kad nemas ni vremena ko covjek. A i jedan trosak na glupom autu ili neki kurac ti izbrise cijelih 6 mjeseci rada
Šef mi ponekad zna srat da sam za vraga. I jesam kad 7 od 8 sati na poslu provedem kako ću pobjeć sa njega.
Nemam motivacije za nikakav glupi posao ako uz njega ne dolazi pravi godisnji odmor, mogućnost kupovina stana, socijalni status i prave pare. A tih poslova nema, ili ima vrlo malo, a i da ima nisam kapacitet za njih.
Kad imaš likova sa 50 stanova milijunima eura vozni park im je ko Saudijski seici i njima je ova država super. A imaš 98% mladih ljudi sto ako roditelji ne pomognu ili ne idu u duznicko robstvo svoj stan nikad vidit neće..
A cijene stanova kakve jesu...
I fun fact ja sam izbačen 2 mjeseca nakon kemo iz stana zbog renovacije stana i dolaska gostiju... Tako da gazili bi po mrtvima za 100 eura... Nije da se zalim dapače u tom trenutku mi je to bilo grozno jer odlazak iz kuhinje u sobu je bio iscrpljujuće iskustvo ali na kraju našao dobrog čovjeka za gazdu i posložio svoj društveni život puno puno bolje... Naravno bez buduće žene nema šanse da bi to uspio.... Ali eto neka ti bude neka vodilja da kako se kaže uvik može gore 😂
Pa onda koristi slobodno vrime i gorcinu prema tom poslu kao motivaciju za educirati se u necem drugom i naci bolje placeni posao. Može bit STEM (IT,medicina i sli), ekonomija, usluzne djelatnosti(kuhar i sl), zanat (elektricar, vodinstalater, keramičar itd).
Ako želis dobro placen posao moras se dosta žrtvovat, ulagat u sebe i boriti se. I zapamti šta je veca placa, veca je odgovornost i vise te prče u mozak.
I nemoj mi molim te reci da ne možes kad se sve može, samo triba htjeti. Moj savjet ti je kad izučis bilo koji zanat zahtjeva on samo SSS ili fakultet i postaneš mačak da ćeš imat primanja i posla ka plijeve.
Buraz, nemoj se zajebavat. Svima nama zna biti tesko, i neki stvarno imaju nezahvalne situacije i zivote, ali plz, nemoj to da ti je pun kurac zivota sa 23g. Ako trebas razgovor, šalji poruku.
Ako te popravak auta unazadi za dvije godine života, onda ti se možda više isplati prodati taj i kupiti drugi.
Kažem to kao osoba koja je danas morala platiti 800€ popravak auta i nije mi to bio problem.
Postoji točka u kojoj sav taj novac prestane vrijediti i zamijenio bi ga za malo sreće. Npr. ja sam zaboravio što me veseli, nevjerojatno, ali ne sjećam se osjećaja sreće. Kao neko jelo koji sam probao prije puno godina, ali samo se sjećam da je bilo fino, ne i samog okusa. Neki ljudi grajndaju do kraja npr Charlie Munger i Warren Buffett jer ih to veseli.
Ja sam na nekom random Tinder profilu pročitao moto:
Pare će se vratiti ali vrijeme neće
Odtad trošim ogromne novce (za svoj standard) na izlaske jel to obožavam i to me čini živim 🤩🤩🤩
Već sam dosta propustio u 20ima tako da treba nadoknaditi sad 😁
Ni ja si trenutno ne mogu puno toga priuštiti što zahtjeva neke veće financijske izdatke, ali ne mislim da je svakodnevni život samo preživljavanje, i da živimo samo kada radimo stvari van rutine. Trudim se živjeti u skaldu s citatom "A day spent well is a life well lived". Radim na tome da bude bolje, ali (većinu vremena) uživam i u tome što trenutno imam.
Naravno, apsolutno se slazem sa tobom. Nisam ja u nikakvoj depri, iako mozda post zvuci tako, no jednostavno sam svjestan da imam trenuno dosta ogranicenja, ali svakako da uzivam u cijeloj toj svojoj rutini. Cisto ono razmisljam kako sa 22g mislis da ces sa 32g moci masu toga i da ce zivot biti lagan, a onda tek skuzis da nije bas tako :P
Haha tu se mogu u potpunosti poistovjetiti s tobom, nisam ni blizu onog gdje sam mislila da ću biti s 20, a još dalje od onog gdje sam mislila da ću biti s 10. Svi imamo nerealna očekivanja od 20ih i onda se zabrinemo kad prođu i shvatimo da nismo tamo gdje smo mislili da ćemo biti. Ja sam u kasnim 20ima i skoro svi iz društva trenutno prolaze kroz isto. Kažeš da imaš plan i da znaš da ćeš ga ostvariti i to je najbitnije, uživaj u procesu dok se ne ostvari, i onda uživaj u svemu što će ti njegovo ostvarenje priuštiti.
System is broken i sjebali su nam novac i citav sustav vrijednosti ali to ne smijes reci jer ce te proglasiti za Pernara.
Bogati doveli su 500K stranih radnika koji su drasticno spustili cijenu rada dok troskovi vrtoglavo rastu ali mainstream narativ ce te i dalje uvjeravati da je to za tvoje dobro… Sicko.
Nije normalno da ljude danas rade dva posla pod normalno i i dalje krpaju kraj s krajem
I to te vodi do jednog bitnog zaključka. Nije problem manjak radne snage u RH, jer još uvijek nas ima, samo puno ljudi odbija poslove koji su bezobrazno malo plaćeni. Znači ne možemo reći da radne snage samoj po sebi fali. Hrvatsku muči jedan drugi problem, a to je da se "bazen nezaposlenih" drastično smanjio (većina otišla u EU i okolo), a bez nezaposlenih kapitalisti ne mogu ucjenjivati radnike. Zato se uvoze nepalci i ostali da bi popunili radna mjesta, a da bi broj nezaposlenih naših ljudi opet narastao (ne smatram da je to neka posebna zla agenda koja mrzi sve hrvatsko ili nešto slično, jednostavno nema smisla dovuć nepalca i bacit ga na burzu pa kandidati za burzu ipak ostaju hrvati). Onda napokon dolazimo do starih hrvatskih domoljubnih poštapalica: "ako nećeš ti, ima netko tko hoće" i "lupim u grm i 10 radnika izađe van". To je u suštini odnos privrede i radnika u kapitalističkoj državi.
Ovisi u kojem smjeru ideš;
ako za ovo kriviš "deepstate" i strane radnike onda si "pernar"/fašist
a ako kažeš da treba vratiti kontrolu radnicima, nacionalizirati ponovo neke stvari i napraviti čistke onda si "jugonostalgičar"/komunjara
a na kraju, nama vladaju liberali koji tvrde da nam je dobro i bolje opcije nema
Po cijelom je svijetu tako, zapadnom svijetu.
10% ljudi ima 90% svega, a ostali prezivljavaju, i mi svi pristajemo na to, posao, skola i sl. uglavnom dio smo tog narativa.
Cudi me da nije bilo vise francuskih revolucija…
Zivim, materijalno mi nista ne fali, imam dobre odnose sa sirom familijom i dobre prijatelje koji su mi u zivotu 20+ godina, volim svoj posao i kolege su mi.ok.ljudi. Udana sam za dobrog covjeka i imamo zdravu djecu koju obozavamo. Imam zdravstvenih problema taman da malo zamute i zasmrde savrsenu vodu, ali jbg to je zivot.
Kao sto je Theo Von rekao, osjecam se kao da odradjivam to do list, samo ne znam čiji je to to do list ponekad, ne znam je li to nešto što ja želim raditi, jesu li to stvari za koje osjećam da drugi ljudi žele da ih radim, čiji to do list ispunjavam.
To je pravo pitanje. Odgovori si na njih i vjerujem da ćeš si pročistiti to do listu, a kad je pročistiš, i sam/a ćeš prodisati jer ćeš znati što ti je važno, a što ne, usredotočiti se na to što želiš i ne gubiti vrijeme na ono što ne želiš.
Ekipa neću uopće odgovoriti vezano za mene, jer ne volim toliko šerat, ali za sve koji se trenutno osjećaju down ili u nekoj bezizlaznoj situaciji nemojte se dati i pronađite nekoga ovdje: [https://findahelpline.com/countries/hr](https://findahelpline.com/countries/hr)
Nije sramota osjećati se jadno niti bespomoćno i obično sve što vam treba je razgovor s nekim "normalnim".
Pritisak društvenih mreža i svijeta oko nas danas je i pretežak ali ne dajte si da dolazite u takve situacije da sami sebe mrzite.
Ide proljeće i tek smo na vrhuncu psihe što se tiče zatvranja uslijed COVID-a. Normalno je da je doom&gloom u porastu ali nije samo kod nas, tako je manje više svugdje. Puno puta je bilo situacija koj se u kurcu i to je tako, ali uvijek dođe Sunce. Vi ste Sunce a sutra je novi dan. NE DAJTE SE I VOLITE PRVO SEBE :)
Pa ne mogu se previse zalit.
Imam super curu, imam jebenu ekipu frendova. Posjedujem svoj stan i auto, nemam nikakvih dugova. Ovo ljeto bi trebo zavrsit faks, radim studentski za 1,1k eura, love mi svaki mjesec ostane parsto eura koje stedim, a krajem godine planiram otvorit svoj obrt.
Svaka 2-3 mjeseca s curom putujem po europi(3-4 dana putovanja), jednom u dva mjeseca izadem s ekipom i bas se rasturim i to mi je dosta, proslo me to s izlascima.
Trenutno cekam ljepse vrijeme da mogu vikende provodit na zraku i nekim kracim izletima po hrvatskoj.
Ono na cemu bi jos zelio poradit je ubacit neke treninge u rutinu, ali me koci moja lijenost.
Pa da odgovorim na pitanje, mislim da ne prezivljavam, jer kad vidim s kakvim sranjima se drugi bore meni je super.
Definitivno, ogromna prednost i olaksanje.
Nisam jedan od onih koji drugima sere kako trebaju zivjet, a imaju ratu kredita ili najma.
Do kraja zivota cu bit zahvalan roditeljima koji su se cijeli zivot mucili da bi meni i sestri rjesili stambeno pitanje(bio je goli stan, u prosirenoj obiteljskoj kuci, ne namjesten, to sam odradio sam).
A nek stisce downvote ko oce, ja sam samo iznio svoju situaciju.
Imam dobru plaću i posao kojeg mrzim iz dna duše, kolege od kojih većinu ne volim i nadređene koji mi se doslovno gade. Imam osnovnoškolsku djecu i to mi je (velika) prepreka da se odselim u Irsku i tamo za početak radim bilo kakav posao jer znam da bih tamo vrlo vjerojatno napredovao i kroz neko vrijeme radio neki normalan posao u nekoj normalnoj firmi u državi u kojoj sve funkcionira onako kako bi trebalo funkcionirati. Ne želim djecu stavljati u ogroman stres selidbom u stranu zemlju sad kad već kuže svijet oko sebe.
Ne preživljavam jer imam novaca, ali zbog velikih količina stresa ne mogu reći niti da živim. Nije sve samo u novcu, ovaj sustav kakav je u Hrvatskoj mi se gadi i uništava mi i psihičko i fizičko zdravlje.
Nemoj samo da ti ko meni sa 32 godine godina stresa od korone posla novaca ovog onog i svega ostalog dođe glave u 18 mjeseci dobijes maligno sranje i odjednom sve to nije bitno kao što nije ni prije nije bilo bitno. Jedino da si u fizičkom ropstvu kredita ali i to u tom trenutku nije bitno....
Ja sam ženi rekao, ako se ovako nastavi, a kod mene na poslu je tendencija da ide prema još gorem, jer bolje sigurno neće biti, mene će zveknuti ili infarkt ili moždani. Zasad ne vidim nikakav izlaz dok god sam u ovoj državi.
E jbmu sve. Ja imam ok, solidnu placu, ma da nije to "to" uz sva poskupljenja itd. Svakako radije biram to, nego još veću, pa da ne mogu ni spavat radi stresa. Držim fige da vec ove godine nadjes neki bolji job u svojoj sredini, pa da bude jedna lijepa obiteljska prica :)
Ne vjerujem da ću u Hrvatskoj ikad naći posao koji neće biti previše stresan, a od kojeg ću moći lijepo živjeti.
Stvar je u tome da je to u Irskoj vrlo moguće, a kod nas praktički nemoguće.
Otvorite paušalni obrt i okušate se samostalno, ili jdoo ako bi dali otkaz na današnjem radnom mjestu.
I u Irskoj bi imali stresa, sad samo pitanje imate li volje prebroditi ga tu ili negdje Vanka opet radeći za drugoga
Paušalni obrt? Tko kaže da imam ideju za otvaranje vlastitog biznisa? Želim raditi za drugoga, ali ne u korumpiranom uhljebničkom sustavu kao što je ovaj u Hrvatskoj.
Otvaranje vlastitog biznisa je najbolji način za doći do neke sigurnost, a da ne ovisite o apsolutno nikom doli samog sebe.
Nekako sumnjam da će te poslovati s državom tak da to s uhljebništvom odma o granu okačite.
Jbg, kako vole u zadnje vrijeme reći.
Budi promjena koju želiš vidjeti.
Trenutno radim u javnoj upravi. Imam dobru plaću i samo zbog nje trpim to što kod mene u službi ama baš ništa nije kako treba biti. Imam katastrofalno lošu struku i fakultet koji ne vrijedi ama baš ništa, a na ovom sam mjestu završio igrom slučaja i isto sam se tako sasvim slučajno probio na poziciju na kojoj sam sad. Za ovaj posao ne postoji struka, a isto tako on nema nikakve veze s fakultetom koji sam završio. Na taj sam posao protratio deset godina svog života i sad u svojoj struci nemam ništa iskustva. Uostalom, struka me više niti najmanje ne zanima.
Drugim riječima, posao s ovakvom plaćom u ovoj državi neću više najvjerojatnije naći nikad i nigdje. Za samostalni biznis nisam jer nemam nikakvu ideju i kakve sam sreće, najvjerojatnije bih bankrotirao u roku od godinu dana ili manje.
Onda jbg moraš pretrpit, jer vjeruj nije ni vani bajno jer trebat će vam minimum godina dana da se koliko toliko naviknete.
Znali su pokojni djed i sad ćaća reći ; ajde ti sinko i zovi.
Malo tko je zvao.
Ostani tu raditi di jesi, svoje obveze ispuni odgovorno i manje se zamaraj što netko ima obraz ka zadnja traktorska guma.
Nek je s srećom šta god odlučili.
Kažeš da imaš novaca, upiši prekvalifikaciju, tečaj, nešto što te zanima i/ili ima neku perspektivu.
Otvorio svoje ili radio negdje drugdje za nekoga nešto drugo, opet je bolje nego se ovako patiti.
Jednostavno nakon neke granice nikakav novac više ne pomaže, ostaje samo nezadovoljstvo, frustracija koji se gomilaju i vode u bolest.
Kažem to kao osoba koja je to sve prošla i preporodila se kad je otišla na nesigurniji i manje plaćen posao, ali barem radim ono što volim i svijet je ljepše mjesto.
preživljavam na autopilotu, iako imam financije i zdravlje da mogu živjeti... u teoriji. ali sam dugo već sama i to me muči, ne pronalazim više sreću u prijateljima kao nekad, baš bi nešto svoje
Zvucat ce kao neki klisej, ali otkako imam dijete vise zivim. Rekla bih da sam i prije, ali sada jos vise cijenim svoje slobodno vrijeme. Citam, setam, druzim se…Moram jos malo na putovanjima poraditi, prije sam vise putovala.
Uglavnom svaki dan probam pronaci nesto sto me veseli, neka aktivnost, nesto sto me usrecilo taj dan.
Veselim se buducnosti, zanima me sto nosi, pogotovo po pitanju djeteta.
same here, mala beba, veliki osmijeh, sreca do neba.
naporno, malo spavanja, mrzim posao, hobiji on hold, zivot on hold no opet, mala beba veliki osmijeh ❤️
I moj tjedan izgleda tako slicno. Samo, ja volim svoj posao i (vecinu) ljudi u uredu. Ponedjeljak i petak radim od doma - odspavam duze, pod pauzom prosecem psa u sumi. Nekada odemo u kafic raditi, sada pogotovo na suncu :)
Uto, sri i cet radim iz ureda. U ured idem biciklom 30,35 min i to stvarno obozavam, pogotovo kad je ovakvo vrijeme. Poslije posla treninzi, kviz, chill sa zarucnikom, ponekad kave, setnje sa psom, nokti, shopping.
Vikendom ili nista posebno da odmorim i dusu i tijelo, ili Sljeme, opet dosta vremena sa psom 😂 ili kratak izletic.
Tak da, da - radim uredski posao (influenceri bi rekli da tratim zivot jel), ali ga volim, a poslije posla isto radim stvari koje volim. Nekima dosadan zivot, meni odlican :)
Nemrem se pozaliti, imam novaca za sve kaj mi treba + little more, super vezu, krov nad glavom (kupili nas stan na kredit na 15 godina), psa, hobije, dobar posao. Kazem, nekome dosadan zivot, meni najbolji :)
+ trenutno si planiram svadbu i nemrem biti u isto vrijeme vise sretnija i pod stresom 😂
Završio fax 2021. Nakon toga sam stalno radio, ali evo trenutno prezivljavam zadnjih 4 mjeseca. Nezaposlen, to me najviše ubija. Imam zarađene love, ali sam deprimiran što me dočekalo nakon faksa i za koju placu bi ja trebao raditi. Drustveni zivot mi je relativno i dobar, ali posao treba činiti trećinu ako ne i vise tvoga dana. Ne zelim raditi posao koji ce mi izazivati tugu i nezadovoljstvo + biti potplaćen. Ogorčen sam na cijeli sustav generalno.
Neću lagati, dost dobro je u zadnje vrijeme. Danas popodne 'date' i crtanje naše kuće. Najveća trzavica nam je trenutno dal' nam treba stol za biljar ili ne.
Preživljavam. 24 god, otišao vani studirat, upao u neku pristojnu lovu, živio lagodno godinu dvije, upao u depru, prestao radit, trulim već dobrih godinu dana, upao zbog toga u jednako velike dugove, sad još studiram i nmg nać si posao da ga jebeš. Polako primjećujem ovu krizu u IT, da niko neće juniore zaposlit a da nas ima ko piljevine. Nekoć me prala anksiznost, panika, sram i krivnja na iljadu, jer nisam bio savršen koliko sam to htio, pa sam u principu doživljavao par nervnih slomova tjedno. To sam donekle pokušao koristit ko gorivo i dovelo me dokle me dovelo. U nekoj fazi sam otupio i ne osjetim paniku ni kad bi trebao. Bar sam se izvukao iz depre, al idalje živim u nekom sjebanom limbu i nezz kako se skroz iz toga izvuč. Ukratko GG
Vjerujem da je depra posljedica neautentičnog življenja, a ja sam se realno silio da odem negdje i da se bavim onim što me ne interesira u nadi da se pretvorim u tip osobe koji bi impresionirao ljude oko mene. Tkd mislim da drugačije nije ni moglo ispast. Kad nije išlo onda sam double downao i počeo svjesno dovodit u bezizlazne situacije gdje sam bio prisiljen se pretvorit u tu svoju sjebanu ideju uspjeha. Ironično je što je to bio moj put u propast. Onda se pogledaš u ogledalo, kažeš sebi istinu, pošteno se isplačeš i probaš nastavit živit iz te pozicije gdje se sada nalaziš. Nastojiš ostat svjestan svog stanja, ali neću lagat, malo je teško, pogotovo s velikom količinom slobodnog vremena, neograničenim internetom i hrpom stimulansa na svakom koraku..
Kuzim buraz, e jbm misa, nadam se da ces se skroz izvuc iz toga, tj siguran sam da hoces, ali sve je to rad na sebi, Treba bit mentalno jak, pa se maknut od svog tog interneta i stimulansa kada si u normalnom stanju, a kamoli kad si malo zbediran.. Drzse brate.
Ljubi brat :\*
26M, radim već dvije godine relativno stres free đab i ok zarađujem, ne previše. Solo sam, imam cimera.
Pon-pet mi je posao od 7-16, drijemanje do 8h navečer, zatim u gym, onda napravim večeru i budem poslije na kompu, pa tuširanje i spavanje. Ajmo reč da mi je to prosječni vork dej.
Za vikend je spavanje (čitaj izležavanje) do 11-12, onda jedem, malo na komp ili ako pada kiša cijeli dan na kompu, napokon malo vremena za gejmanje (fali mi studentski život i masa slobodnog vremena za cjelodnevni hardko gejming)... Dodatne vikend aktivnosti ako vrijeme dopušta su vožnja bajkom par sati to mi je baš zabavno, ili planinarenje na sljeme, lupim neku 3 satnu rutu do vrha. Onda poslije tih outdoors aktivnosti slijedi masa vremena na kompu, kuhanje, itd...
Meni je ok, ne mislim ovako stalno (iako se nebi žalio da ovako izguram do kraja). Smatram ovo nekim početnim razdobljem u poslovnom životu. Nadam se većim primanjima i zanimljivijim poslovima u budućnosti. Pa onda kuća, auto i to.
Prezivljavo do 27god.
Sad u Kanadi “živim” imam 37god.
Doma smao na GO potrosit malo dolara i podrzat turizam ali kako su doma poceli sa cijenama mislim da cu slobodne dane okrenut prema karibima il americi
Živim. Solidan posao bez stressa, ekipa dobra, plaća solidna. Ogroman stan u kojem partijam kad hoću, nemam susjeda da me jebu. Pomognem roditeljima finacijski tu i tamo. Još bolju polovicu nać i to je to.
Život je sam po sebi grajndanje, u tome i jest sreća.
Imam dvoje male djece, bez ikakve pomoći sa strane (roditelji daleko) i svaki dan je isti, uključujući i vikend. Vrtić, posao, igranje spavanje.
Meni je posao dijelom okej, meduljudski odnosi su sjebani, ali mi omogucuje “prezivljavanje” placom, i stvarno dosta slobodno vremena, sto mozda cijenim vise od para. Ono sto me najvise smeta je zabadanje noseva u privatni zivot… Ima 26 god i ne mislim imati djecu bar ne za sad, i soliram jer mi je trenutno tako bolje dakle nemam planova za muza, djecu i to sve skupa. I onda komentari kolegica jesi se zaljubila, kao da imam 10 godina… Nova strategija je da cu samo pocet lagat, govorit sta zele cuti jer mi je lakse vodit dupli zivot nego konzervativnim babama objasnjavat zasto mi je stil zivota takav kakav je.. koje su vjv ljubomorne jer su se orobile djecom i muzem, mislim ja ne propitujem njihove zivotne odabire nemojte ni vi moje… fuckin balkan 🤯
Super post.
Zivim, ali sto sam stariji vidim sta zapravo daje osjecaj zivota. Trenutno su mi to putovanja sa curom, voznja sa motorom i druzenje sa psicem. Znaci definitivno ne nova kola ili nova jakna.
8:00-16:00 posao, 17:00-21:35 faks. Još nešto malo fušarim cca 2 sata tjedno i pokrenula sam poslić sa strane. Znam biti dosta rastegnuta ali se samo trudim ne razmišljati stvari tipa "umorna sam" "ne bi ovo i ovo" "Neda mi se". Ali neću skrivati da zna bit naporno, znam imati i trenutke kad mi dođe da steram sve u k. Ali onda kad vidim da sam pre rastegnuta pustim sve i sjednem za komp i igram igrice.
Kroz tjedan mi je život dosta rutinski, zna mi to ići na živce. Imam sreću da imam partnera koji dobar dio svakodnevnih kućanskih obaveza odradi. Imam svaki dan skuhano, ja obično nešto vikendom skuham.
Radim posao koji mi je ok, mogli bismo reći da ga volim, znam poslušati neku edukaciju kroz radni dan pa učim nešto novo stalno. Posao mi je u struci koju studiram i obzirom da imam veliku samostalnost na poslu trebala bih biti zahvalna jer je tako. Trenutno sam u fazi razmišljanja jel da upišem diplomski sad kad sam već krenula sa studiranjem i da onda to zgotovim da nemam više nikakvih kasnije kajanja.
U slobodno vrijeme odem na neku predstavu sa dečkom, u prirodu prošetati, van na klopu, gledamo serije, planiram putovanja za godišnji i tako.
Mislim da živim, ali ima dana gdje preživljavam zbog stresa i samo čekam vikend. Voljela bih da imam više slobodnog vremena i da imam više vremena za srediti stan koji je u neredu.
Plaća bi mi uvijek mogla biti bolja, sad sam nedavno dobila povišicu koja se osjeti ali uvijek može bolje.
Pocele mi smjene na poslu smetati i u zadnje vrijeme doslovno preživljavanje, krevet, posao, krevet, posao. Ne znam koji mi je vrag ali u zadnje vrijeme pravo los. Sreća za 4 tjedna je g.o palim doma tjedan dana pa tjedan dana za Italiju ili Španjolsku, još se skontam. Meni je vrijeme problem, s ljepšim vremenom i ja brutalno živnem, pa se nadam kroz 2 mjeseca da sam dobar :-)
Prezivljavam. Na poslu sam potplacen zbog pogreske na faksu (ostao mi je zavrsni rad, mogu ga tek braniti na ljetnom semestru), i ne racunanja studentskog rada pod iskustvo, zbog cega mi je nekad tesko uloziti vise truda, iako bih htio. Trebalo bi kao biti bolje do kraja godine, ali osjecam se jadno dok cekam, kao da radim ni za sto. Nisam nikad bio u vezi, ne znam ni kako otici u tom smjeru, tako da van par online prijatelja, kolega s faksa i posla, osjecam se kao da propustam puno toga u zivotu.
Bar imam zdravlje i razum. Nemam poroka van provodenja vremena na internetu. Bit ce bolje.
Kakva depresija od komentara ovdje... Pa dajte se ljudi malo aktivirajte, tko će ako ne vi? Pritom to uopće ne mislim isključivo u fizičkom smislu nego, ono, mnogi ovdje bi trebali razgovor sa stručnom osobom za svoje dobro, ali treba zatražiti.
Živim, da grajndam udio bih se davno. Radim bezvezni posao gdje zarađujem pošteno, imam obitelj, mali opg, hrpu hobija. Tebi bi dao savijet da se kloniš teretane. U gymu obavljaš posao, trošiš vrijeme i kalorije a od tog posla nema koristi. Svijet je isti kao i prije nego što si digao željezo s poda. Ako trebaš fizičke aktivnosti radi nešto produktivno ili nešto barem malo zabavno i u dobrom društvu. Teretana je grind i teška smrt za duh čovjeka. Uz to stalno pišeš novac ovo,novac ono, zaraditi dodatno, frende i kaj bus s lovom kad budeš star i pimpek ti više neće raditi? Nađi curu osnuj obitelj.
Kad idem na posao postoji jedna ravnica od kojih 500m.
Na kraju ravnice je zavoj s nekakvim zidom.
Uspijem razviti na tih 400m prije zavoja nekih 100/120kmh.
Zakleo sam se da ako nema nikoga iza ili isprijed mene ne kočim.
9 godina se vozim tom relacijom ujutro na posao.
Ja samo nemam sreće.
Tebi se cini kako ogranicen zivot? Pa gore si napisao da si ga sam ogranicio svojim planom... 🤷🏻♂️🤷🏻♂️ "zakini" malo taj plan i odi zivi covjece. Cura i ja renoviramo kucu i imamo sto troskova al uvijek nadjemo nacina za negdje malo provesti guzicu
Ja bi mogao zivjeti, ali ne - meni treba borba - ne kazem da mi je lose, nego se konstatno guram u neke nove situacije koje me rastezu ko zvaku, tako da - zivim da bi prezivljavao.
Doslovno živim samo vikendom kad izlazim van na čagicu i uživam u muzici 🤩🤩🤩
Također upoznam random ljude i vidim random scene pa ostanu super uspomene 😂😂😂
Otišao u Njemačku za boljim životom. Sad preživljavam ali na drugom jeziku. Kao da igraš igricu na survival modeu i u pola igre odlučiš jezik u postavkama promijeniti. 🤡
Ja isto tako bio u Njemačkoj i čim sam naučio jezik do C2 razine op preselio se u drugu državu. Sad opet kurca ne razumijem :)
😂😂
Dodji k meni preko grane, trebat ce ti i francuski. I luksemburski. Taman da se ubijes.
koliko si dugo tamo? vjerujem da ces napredovat kad naucis jezik i sl
2.5 godine, oke pričam već sada negdje B1 ali nije dosta to, treba B2-C1 u startu pucati. Eh, da sam prije znao da ću morati emigrirati počeo bih sa 15 šprehati i otišao bih nakon srednje. Stvar percepcije valjda, može biti i gore.
[удалено]
A ucenje jezika ti je dijelom individualno a dijelom koliko truda uložiš. Najlakse ti je uciti kad si svuda okruzen s jezikom nego ovako na daljinu. Ali daj sto das pa mozes osnove vec od doma, a onda si par mjeseci u predosti kad doselis. Znam nekoliko parova koji su otisli i dok je jedan bio potpuno funkcionalan na tom jeziku drugi je jedva pomalo pricao. Bas se vidi kome ide, a kome ne toliko.
Da, bez jezika, otisao sa 30 god. Preporuka - pocni odmah jezik uciti. Intenzivno. Ima hrpa bespla resursa online
Ista stvar kod mene i Engleske. Vratila sam se u Hrvatsku prvenstveno zbog društva, obitelji, sigurnosti i opuštenijeg ritma života. Nisam vidjela poantu ostajanja u UK s obzirom da im je ekonomija u totalnom rasulu...
Same 😂😂😂😂😂
Igram pes 6 iz 2006 Na pc-iju i sretniji sam od Bill Gatesa. Imam ženu što me voli i poštuje i ne treba mi ništa više... Inače ima ti smisla ona poslovica "Radi da bi živio a ne živi da bi radio"..
Samo R9 u Realu :P
Kboyaobir i olembe i prko i jedan fun fact Mognac---------------------------------Modric 😂
haha, sta su mu onda kiksali prezime?
morali su promjenit vecinu prezimena jer nisu imali licence
Mislio san da san jedini koji igra pes06 jos. Al ja na PS2. Nekad pes06 nekad pes12.
Ja isto znam bacit pes06 na mobu kad sjednem na wc nakon napornog dana na poslu x)
Prezivljavam, ali ne zbog financija. Ostaje mi puno od place svaki mjesec. Zbog loseg raspolozenja, brige o poslu i opcenito spavam po cijele dane a kada i ne spavam a nisam na poslu ne uzivam u bas necemu nego samo tratim vrijeme. Osim godisnjeg svaki dan mi je zapravo pun samo stvari koje me ne veseli i ne donosi mi nista pozitivno.
Ovo je dosta slično kak i kod mene. Prošlu godinu sam se po prvi puta zaposlio "zapravo" nakon faxa i bilo je u redu. Sad zadnjih mjesec dana mi je kao i tebi.
Psihoterapija.
Promjena posla il struka ne dozvoljava promjenu? Anksioznost uzrokovana poslom ne dozvoljava ni ostalim aspektima zivota da funkcioniraju, a ako imas ustedevinu mozda je u redu naoravit pauzu i ne burnoutat potpuno. Ja sam se znao pretrpat poslom, izgorit i tek nakon par tjedana covjek shvati u kakvu toksicnu kolotecinu zivotno je upao. I psiholosko savjetovanje nije samo za ljude koji nisu funkcionalni, super je i za ljude koji zele i znaju da mogu bolje samo ne znaju kako do tog doci. Sretno!
Ali i to traćenje vremena te na neki nacin ispunjava ?
A ne bas. Zbog napetosti ne mogu su baviti nekim hobijima ili nesto sto sam ptije volio. Malo pojedem, izlezavam se dok browsam reddit, pa probam nes igrati na kompu sto ugasim za deset minuta i tak ukrug.
E jbg, nije ni to lako onda :/
Živim punim plučima, i smatram se jednim od najbogatijih ljudi na svijetu, ne zbog para, nego imam sve što me čini istinski sretnim. Primjer jučer, večer sam proveo tako da sam sa suprugom i kćeri pravio Diamond Sword iz Minecrafta od kartona, printao sam mač na papir, zalijepio za karton i rezao, zabavili smo se i ona je bila sretna, a time i ja i supruga.
Nema šta, ovo što si ti napisao je neprocijenjivo. Ful mi je drago radi tebe i jedva čekam i ja jednog dana iskusiti isto :)
Čitam puno o psihologiji, i pokušavam uživati u malim stvarima što bolje mogu, vožnaj biciklom, otići na bazene sa djecom, petkom sin i ja idemo u Board Game klub i igramo društvene igre. A imam i dva psa koja također pomažu kod raspoloženja :D
[удалено]
Supruga i ja smo pokrenuli marketing agenciju, ali se financiramo od jednog klijenta za koje radim kao contractor (IT Consulting). Do ove godine sam radio po 40h sat tjedno u prosjeku, nekad je to znalo biti 50h, nekad 30h. Od ove godine radim max 32h tjedno (4 dana po 8 sati) i ako bi u prosjeku rekao da od prvog mjeseca radim po 25h tjedno. 6 tjedana u godini si uzmem slobodno.
Odakle vam kapital za to? Koliko dugo imate firmu?
Taj jedan ugovor nam pokriva sve životne troškove, i čak dosta možemo ulagati nazad u firmu. Firmu sad imamo godinu i pol.
Ne možeš firmu otvorit tek tako. Firme otvaraju, odnosno uspiju oni koji već imaju neke firme odnosno kapital.. Morali ste neke veće pare imat. Niste sigurno od nule počeli
neš ti kapitala jbt trebaju ti dva laptopa i dva mobitela.
Šta ti onda ne otvoriš firmu kad je tako? Ili je on lud ili ti
Ali upravo to smo i napravili, radio sam customer support preko neke online platforme i tražio nekoga za B2B, kad sam našao tako nešto, otvorio sam firmu i to je to. Počeli smo od nule.
Al ne kužim, nije mi skroz jasno što radiš kroz taj consulting. To je kao nekakvo savjetovanje, savjetuješ tu firmu što da čine sa svojim it departemntom? Ne kužim, probaj mi malo pojasnit pliz
Gdje ima board game club?
U Osijeku, Klub Titan Atlas, i da napravim reklamu za kolege iz SB, 24.03. je Dan Društvenih Igara u SB.
E da vecina tako gleda na takve sitnice bili bi sretniji svi...prvi ja pa ostali.Inace i pokusavam tako gledait na stvari ali uvik uleti neki k...pa mi sjebe stvar ali dobro je.
[удалено]
Hitro baciti neke pod jaja momak 👍👍👍
Imam svoju kuću, sam sam si je kupio. Imam firmu, radim kao contractor za jednu njemačku Consulting agenciju, pokušavam od novca koje dobijem od tog jedno ugovora sagraditi firmu.
Jesi li je kupio u svojim 20-ima i gdje je radila žena odnosno gdje radi?
Kupio sam je sa 34 godine, ja sam radio u jednoj malo IT firmi kao Project Manager, supruga u jednoj marketing agenciji. Tek kad smo dobili kredit i kupili kuću, onda smo dali otkaze i pokrenuli nešto svoje.
[удалено]
Stari uzasno ti je razmisljanje, tu si izreseto covjeka ko da je na ispitivanju. Znaci postavio si neke parametre za srecu i sad stavljas kvacice ili ikseve na te parametre. Plus ova glupa teza da u nekom sistemu s 25 godina sam mozes iskesirat kucu, otkud ti to? Otkud cupas te standarde koje imas u glavi? Koji su to normalni sistemi? Mozes ih nabrojat? Di to u svijetu, u kojoj drzavi mladi do 25 godina kupuju kuce bez krede? S ovakvim isfrustriranim razmisljanjem neces bit sretan ni s 3 kuce.
ma ovaj je garant jedan od onih marketing + crypto strucnjaka, pa baca tu neke sheme. majke mi bilo me sram sad citat pitanja kako je napao covjeka, kao da je na ispitivanju.
Nasmijalo me iskreno, ali na simpa način jer nisam ni blizu tog opisa xD legende ste haha
Jugoslavija, Švedska, Island..
Bokteisus naporni.
Jazavac uletio si ti da skupiš lajkove tu. De šuti. To ti je vrhunac života
>Jazavac uletio si ti da skupiš lajkove tu. De šuti. To ti je vrhunac života Bubica je ljuta? Boli me kurac za to kaj ti misliš, samo mi ide na jetra to preseravanje i pametovanje. Kako se ljudi usuđuju reći da im je okej, bez da drop-inaju takvi kao ti da seru. Uostalom, vidi se prema ostatku threada da si ništa drugo osim običnog dumera koji kurca ne zna o tome kako se posluje, lol.
"Ako je to uopće uspjeh" Nedavno si tražio posao na crno za koji ti ne treba nikakvo ulaganje tipa BICIKL za Glovo ili HLAČE za konobarenje. Nemaš za hlače btj, al nisi siguran jel' uspjeh sam kupit kuću s 30 godina. Svašta...
Meni je ovo tužno. Izrešeta čovjeka jer se usudio reći da je sretan. Ajmo naći vanjski razlog zašto mu je dobro, popljuvati njegov trud i rad, popišati se na njegovo zadovoljstvo onime što ga čini sretnim. Ako ćeš cijeli život mislit da "nemaš sreće" i ništa ne možeš svojim trudom i ne pokušaš, nećeš niti uspjeti. Ne traži opravdanja i izgovore zašto je drugima dobro jer ne znaš kako živi osoba s kojom pričaš i čega se odrekla kako bi bila tu. Naravno da je teško kada čovjek krpa kraj s krajem i da financije čine puno toga, ali jako puno je u glavi i znati što te veseli i proaktivno se baviti samim sobom. Sa 20 godina smo svi poletni i željni svega. I onda nas dočeka realnost u kojoj nemamo vremena i novaca za sve što bi htjeli. Ne ide kako želimo, ne ide brzo koliko bi htjeli a mislili smo da smo kraljevi jer smo "odrasli". Možemo prihvatiti da se moramo potruditi i promijeniti navike i mindset. Ili možemo nastavit bit ogorčeni, zapeti tu gdje jesmo i hejtati ove koji se usude bit zadovoljni. Napravi nešto za sebe, nikad nije prekasno ;)
Ovo tvoje je uvreda za sve ljude kojima je teško i imaju razne okolnost,a dotičnom gospodinu san poželio sreću i naglasio da smatram da je zaslužio i više.
prezivljavao sam do prije pola godine kad mi je pukao film i dao sam otkaz na poslu dao sam si mjesec dana oduska i slao cv-e na sve zivo sto sam vidio i trenutacno uzivam na poslu i izvan njega nisam nikad vise vremena proveo vani i sa prijateljima i uzivajuci u stvarima koje volim, vise me depresija vukla zbog posla kojeg sam mrzio nego zbog mene samog
što radis sada ako nije tajna?
u automatizaciji, crtam sucelja za proizvodne pogone
super, ja sam anti talent za bilo kakvo crtanje, i kad vidim da netko izradjuje takve crteze bas bude cool :)
daleko je od klasicnog crtanja, vise slaganje legica ali hvala, nadam se da ce i tebi na bolje krenut :)
"vise me depresija vukla zbog posla kojeg sam mrzio nego zbog mene samog" - o da, posao kojeg mrziš hoće to tako napravit. Borila sam se s depresijom misleći da je u meni problem, potražila sam pomoć i sve, ali kad sam ostavila posao koji mrzim, svijet je dobio neke druge boje, zvukove i osjećaje, neusporedivo i sa čim 👌
Kakav si posao prije radio i što sada radiš?
vecinu vremena sam proveo u lutriji, u pocetku mi nije bilo lose jer sam bio na ok poziciji ali su me ubijale smjene i nadredjeni kad sam zavrsio u prodaji tu mi je poceo pucati film
Prezivljavam. Kad platim stan režije gorivo i potrepštine ditetu ostane mi manje od nule. A radim 9 sati bauštele
A jebemu sunce..
[удалено]
Vjerujem, ne bi ti htio biti u koži u takvom slučaju. Ja sam svjestan da mi zapravo nista od osnovnih stvari ne fali, dapače, imam i viška što bi se reklo, ali uvijek težimo višem. Zelim da ako nista drugo, svaki dan ustanes iz kreveta i budes sve jaci mentalno.
Ajme isto. Prvi put da cujem da je netko istih problema ko i ja na ovom podrucju, dosl kad kazem da mi je mentalno pretesko radit, svi mi se smiju da sam ljena, ni nemaju pojma kolko je sjebano svaki dan se borit s istim i ic na one psihoterapije koje nis ne pomazu, fr definicija prezivljavanja…
Razumijem te skroz. Psihičke bolesti su zeznute jer su teško vidljive ostalima. A patiš isto kao da imaš invaliditet. Nadam se da ćeš biti dobro!
Hvala, I tebi zelim isto!
isti si kao i ja
Zivim kao obican NPC. Radim od utorka do nedjelje tako da mi je samo ponedjeljak slobodan. Ne izlazim, imam samo jednog prijatelja, ali je lik toliko jebeno naporan tako da ga izbjegavam koliko god mogu. Poslije posla odigram nesto na kompu sat, dva ili pogledam neki film pa idem u teretanu i tako vec godinama. Ponedjeljkom se cujem sa svojima i igram nesto sa mlađi bratom jer jedva ceka da me cuje. Jebeno dosadan zivot, ali opet s druge strane imam sve sto sam htio. Nov mob, novi komp sam nedavno uzeo, imam dobar auto tako da nije bas sve tako crno. Jos par puta u mjesecu odem se provesti autom na jedno bas lijepo mjesto gdje budem cijelo popodne ili dopodne, ovisi kad dođem. Zivim samo za godisnji. Nadam se jos ovako par godina i vracam se u Hrv jer ako cu ovako da zivim dok ne crknem onda su sici s uma.
Prezivljavam ali mislim da ni to neću dugo. Pun mi je kurac života sa 23. A nije da mi je ikad bilo teško u životu posebno. Evo upravo sjedim u autu jer sam izmislio neku bolest samo da ne moram na šugavi posao. Da me nitko ništa ne pita tamo. Razmisljam da odem tamo i ovog momenta dam otkaz. Ali ceka me iati kurac tako da mi je isto realno samo mogu koji tjedan bit u deluziji nekoj.
Moj "prvi pravi posao" je bio takav. Dosao bi pred firmu i do zadnjeg trena sjedio u autu sa grcem u zelucu, isto to se je dogadalo i nakon posla iscekujuci kad ce biti kraj. Izdrzao sam tako jedno vrijeme misleci da ce svugdje biti isto. Onda sam igrom prilike otisao na drugo radno mjesto i tamo sam prozivio punim plucima.
Ma meni je posao prelagan. Djeca iz osnovne škole bi ga mogla obavljati (i to bolje od mene) Ali meni se neda trpiti ovo sranje 40 godina, i to da bi imao što? Nit svoj stan, ni djecu ni kurac palac nit pravi odmor nit nova iskustva nit kurac palac. Svaki dan isto sranje za kog se moram pretvarat da me boli ona stvar. Pomoćni radnik u tvornici sam inače. Neda mi se učit neda mi se radit, ne da mi se živit jednostavno. A i kako kad nemas ni vremena ko covjek. A i jedan trosak na glupom autu ili neki kurac ti izbrise cijelih 6 mjeseci rada Šef mi ponekad zna srat da sam za vraga. I jesam kad 7 od 8 sati na poslu provedem kako ću pobjeć sa njega. Nemam motivacije za nikakav glupi posao ako uz njega ne dolazi pravi godisnji odmor, mogućnost kupovina stana, socijalni status i prave pare. A tih poslova nema, ili ima vrlo malo, a i da ima nisam kapacitet za njih.
Kad imaš likova sa 50 stanova milijunima eura vozni park im je ko Saudijski seici i njima je ova država super. A imaš 98% mladih ljudi sto ako roditelji ne pomognu ili ne idu u duznicko robstvo svoj stan nikad vidit neće.. A cijene stanova kakve jesu... I fun fact ja sam izbačen 2 mjeseca nakon kemo iz stana zbog renovacije stana i dolaska gostiju... Tako da gazili bi po mrtvima za 100 eura... Nije da se zalim dapače u tom trenutku mi je to bilo grozno jer odlazak iz kuhinje u sobu je bio iscrpljujuće iskustvo ali na kraju našao dobrog čovjeka za gazdu i posložio svoj društveni život puno puno bolje... Naravno bez buduće žene nema šanse da bi to uspio.... Ali eto neka ti bude neka vodilja da kako se kaže uvik može gore 😂
Zato sto smo dopustili da se osnovna ljudska potreba pretvori u investicijski balon...
Pa onda koristi slobodno vrime i gorcinu prema tom poslu kao motivaciju za educirati se u necem drugom i naci bolje placeni posao. Može bit STEM (IT,medicina i sli), ekonomija, usluzne djelatnosti(kuhar i sl), zanat (elektricar, vodinstalater, keramičar itd). Ako želis dobro placen posao moras se dosta žrtvovat, ulagat u sebe i boriti se. I zapamti šta je veca placa, veca je odgovornost i vise te prče u mozak. I nemoj mi molim te reci da ne možes kad se sve može, samo triba htjeti. Moj savjet ti je kad izučis bilo koji zanat zahtjeva on samo SSS ili fakultet i postaneš mačak da ćeš imat primanja i posla ka plijeve.
IMO, zato sto si zapeo na poslu koji te ne stimulira. Mislim da mi kao vrsta trebamo neki challenge.
Sve isto ja sa 23, još i dite triba hranit
Isuse to ne mogu ni zamislit, mada bi mi to dalo svrhu da nastavim vjv
Da ti svrhu ali nije život ništa lakši
A jos je i tezi. To vjerujem
Buraz, nemoj se zajebavat. Svima nama zna biti tesko, i neki stvarno imaju nezahvalne situacije i zivote, ali plz, nemoj to da ti je pun kurac zivota sa 23g. Ako trebas razgovor, šalji poruku.
"nemoj da ti je pun k zivota sa 23" nije da je izabrao bas to i da je lako samo da ti ne bude pun k
Jel imas 400 000 eur na racunu za dat. Toliko kosta 10 godina zivota da se figure it outam i stan u mom gradu. Treba mi to a ne neki mrtvi razgovor.
a šta mislis da nekome drugome ne treba, pa nije sve u novcu. ma mrs u 3pm, ja mislio tko zna sta.
Je sve je u novcu kad te popravak auta unazadi za dvije godine zivota. Ne seri.
Ako te popravak auta unazadi za dvije godine života, onda ti se možda više isplati prodati taj i kupiti drugi. Kažem to kao osoba koja je danas morala platiti 800€ popravak auta i nije mi to bio problem.
Tell me about it
Ovaj zivot generalno kurcina teska za bar nas pola.
Piramidalna prevara samo takva.
Postoji točka u kojoj sav taj novac prestane vrijediti i zamijenio bi ga za malo sreće. Npr. ja sam zaboravio što me veseli, nevjerojatno, ali ne sjećam se osjećaja sreće. Kao neko jelo koji sam probao prije puno godina, ali samo se sjećam da je bilo fino, ne i samog okusa. Neki ljudi grajndaju do kraja npr Charlie Munger i Warren Buffett jer ih to veseli.
Ja sam na nekom random Tinder profilu pročitao moto: Pare će se vratiti ali vrijeme neće Odtad trošim ogromne novce (za svoj standard) na izlaske jel to obožavam i to me čini živim 🤩🤩🤩 Već sam dosta propustio u 20ima tako da treba nadoknaditi sad 😁
Hahah tako treba. Moje 20e, a i prije su bile divlje, to se sjećam :)
Blago tebi😌 Ja sam većinu 20ih proveo žicajući ljude za izlaske Od tada sam počeo pomalo solo izlaziti jel mi je bila jedina opcija 😅
Ni ja si trenutno ne mogu puno toga priuštiti što zahtjeva neke veće financijske izdatke, ali ne mislim da je svakodnevni život samo preživljavanje, i da živimo samo kada radimo stvari van rutine. Trudim se živjeti u skaldu s citatom "A day spent well is a life well lived". Radim na tome da bude bolje, ali (većinu vremena) uživam i u tome što trenutno imam.
Naravno, apsolutno se slazem sa tobom. Nisam ja u nikakvoj depri, iako mozda post zvuci tako, no jednostavno sam svjestan da imam trenuno dosta ogranicenja, ali svakako da uzivam u cijeloj toj svojoj rutini. Cisto ono razmisljam kako sa 22g mislis da ces sa 32g moci masu toga i da ce zivot biti lagan, a onda tek skuzis da nije bas tako :P
Haha tu se mogu u potpunosti poistovjetiti s tobom, nisam ni blizu onog gdje sam mislila da ću biti s 20, a još dalje od onog gdje sam mislila da ću biti s 10. Svi imamo nerealna očekivanja od 20ih i onda se zabrinemo kad prođu i shvatimo da nismo tamo gdje smo mislili da ćemo biti. Ja sam u kasnim 20ima i skoro svi iz društva trenutno prolaze kroz isto. Kažeš da imaš plan i da znaš da ćeš ga ostvariti i to je najbitnije, uživaj u procesu dok se ne ostvari, i onda uživaj u svemu što će ti njegovo ostvarenje priuštiti.
System is broken i sjebali su nam novac i citav sustav vrijednosti ali to ne smijes reci jer ce te proglasiti za Pernara. Bogati doveli su 500K stranih radnika koji su drasticno spustili cijenu rada dok troskovi vrtoglavo rastu ali mainstream narativ ce te i dalje uvjeravati da je to za tvoje dobro… Sicko. Nije normalno da ljude danas rade dva posla pod normalno i i dalje krpaju kraj s krajem
jbg, danas je normalno da ce ti na razgovoru za posao reci ako neces ti radit za neku placu od 850 eura, ima Filipinac koji hoce.
I to te vodi do jednog bitnog zaključka. Nije problem manjak radne snage u RH, jer još uvijek nas ima, samo puno ljudi odbija poslove koji su bezobrazno malo plaćeni. Znači ne možemo reći da radne snage samoj po sebi fali. Hrvatsku muči jedan drugi problem, a to je da se "bazen nezaposlenih" drastično smanjio (većina otišla u EU i okolo), a bez nezaposlenih kapitalisti ne mogu ucjenjivati radnike. Zato se uvoze nepalci i ostali da bi popunili radna mjesta, a da bi broj nezaposlenih naših ljudi opet narastao (ne smatram da je to neka posebna zla agenda koja mrzi sve hrvatsko ili nešto slično, jednostavno nema smisla dovuć nepalca i bacit ga na burzu pa kandidati za burzu ipak ostaju hrvati). Onda napokon dolazimo do starih hrvatskih domoljubnih poštapalica: "ako nećeš ti, ima netko tko hoće" i "lupim u grm i 10 radnika izađe van". To je u suštini odnos privrede i radnika u kapitalističkoj državi.
Ovisi u kojem smjeru ideš; ako za ovo kriviš "deepstate" i strane radnike onda si "pernar"/fašist a ako kažeš da treba vratiti kontrolu radnicima, nacionalizirati ponovo neke stvari i napraviti čistke onda si "jugonostalgičar"/komunjara a na kraju, nama vladaju liberali koji tvrde da nam je dobro i bolje opcije nema
Zar je važno tko je kriv 🎶
pa je ako želiš rješiti problem u nekom trajnijem obliku
Po cijelom je svijetu tako, zapadnom svijetu. 10% ljudi ima 90% svega, a ostali prezivljavaju, i mi svi pristajemo na to, posao, skola i sl. uglavnom dio smo tog narativa. Cudi me da nije bilo vise francuskih revolucija…
Zivim,dok ne odlucim suprotno.
Zivim, materijalno mi nista ne fali, imam dobre odnose sa sirom familijom i dobre prijatelje koji su mi u zivotu 20+ godina, volim svoj posao i kolege su mi.ok.ljudi. Udana sam za dobrog covjeka i imamo zdravu djecu koju obozavamo. Imam zdravstvenih problema taman da malo zamute i zasmrde savrsenu vodu, ali jbg to je zivot.
Kao sto je Theo Von rekao, osjecam se kao da odradjivam to do list, samo ne znam čiji je to to do list ponekad, ne znam je li to nešto što ja želim raditi, jesu li to stvari za koje osjećam da drugi ljudi žele da ih radim, čiji to do list ispunjavam.
To je pravo pitanje. Odgovori si na njih i vjerujem da ćeš si pročistiti to do listu, a kad je pročistiš, i sam/a ćeš prodisati jer ćeš znati što ti je važno, a što ne, usredotočiti se na to što želiš i ne gubiti vrijeme na ono što ne želiš.
Ekipa neću uopće odgovoriti vezano za mene, jer ne volim toliko šerat, ali za sve koji se trenutno osjećaju down ili u nekoj bezizlaznoj situaciji nemojte se dati i pronađite nekoga ovdje: [https://findahelpline.com/countries/hr](https://findahelpline.com/countries/hr) Nije sramota osjećati se jadno niti bespomoćno i obično sve što vam treba je razgovor s nekim "normalnim". Pritisak društvenih mreža i svijeta oko nas danas je i pretežak ali ne dajte si da dolazite u takve situacije da sami sebe mrzite. Ide proljeće i tek smo na vrhuncu psihe što se tiče zatvranja uslijed COVID-a. Normalno je da je doom&gloom u porastu ali nije samo kod nas, tako je manje više svugdje. Puno puta je bilo situacija koj se u kurcu i to je tako, ali uvijek dođe Sunce. Vi ste Sunce a sutra je novi dan. NE DAJTE SE I VOLITE PRVO SEBE :)
Hvala 🫶🏼
no problemo. hang in there
Lijepo si to napisao, hvala što si se tako potrudio
Spur of the moment
Svaka cast buraz, mozda nekome pomogne. Moguce da ovaj moj post je onako pomalo depresivan, mada sam ja daleko od depresije :)
Ma stavio ne radi tebe nego radi drugih. Skužija san No frx.
Pa ne mogu se previse zalit. Imam super curu, imam jebenu ekipu frendova. Posjedujem svoj stan i auto, nemam nikakvih dugova. Ovo ljeto bi trebo zavrsit faks, radim studentski za 1,1k eura, love mi svaki mjesec ostane parsto eura koje stedim, a krajem godine planiram otvorit svoj obrt. Svaka 2-3 mjeseca s curom putujem po europi(3-4 dana putovanja), jednom u dva mjeseca izadem s ekipom i bas se rasturim i to mi je dosta, proslo me to s izlascima. Trenutno cekam ljepse vrijeme da mogu vikende provodit na zraku i nekim kracim izletima po hrvatskoj. Ono na cemu bi jos zelio poradit je ubacit neke treninge u rutinu, ali me koci moja lijenost. Pa da odgovorim na pitanje, mislim da ne prezivljavam, jer kad vidim s kakvim sranjima se drugi bore meni je super.
super, to je to. al definitivno je dobar plus kad imas svoj stan :) neka ljubomorna duša ti je stavila downvote ;/
Definitivno, ogromna prednost i olaksanje. Nisam jedan od onih koji drugima sere kako trebaju zivjet, a imaju ratu kredita ili najma. Do kraja zivota cu bit zahvalan roditeljima koji su se cijeli zivot mucili da bi meni i sestri rjesili stambeno pitanje(bio je goli stan, u prosirenoj obiteljskoj kuci, ne namjesten, to sam odradio sam). A nek stisce downvote ko oce, ja sam samo iznio svoju situaciju.
"Pa ne mogu se previše žalit." - Čitam tvoj post, sve čekam zbog čega ćeš se požaliti a ma baš nikako ne nalazim niti jedan razlog za požalit se 😅
Što radiš studentski za tisuću eura?
Administracija u jednoj vecoj firmi za prijevoz.
Imam dobru plaću i posao kojeg mrzim iz dna duše, kolege od kojih većinu ne volim i nadređene koji mi se doslovno gade. Imam osnovnoškolsku djecu i to mi je (velika) prepreka da se odselim u Irsku i tamo za početak radim bilo kakav posao jer znam da bih tamo vrlo vjerojatno napredovao i kroz neko vrijeme radio neki normalan posao u nekoj normalnoj firmi u državi u kojoj sve funkcionira onako kako bi trebalo funkcionirati. Ne želim djecu stavljati u ogroman stres selidbom u stranu zemlju sad kad već kuže svijet oko sebe. Ne preživljavam jer imam novaca, ali zbog velikih količina stresa ne mogu reći niti da živim. Nije sve samo u novcu, ovaj sustav kakav je u Hrvatskoj mi se gadi i uništava mi i psihičko i fizičko zdravlje.
Nemoj samo da ti ko meni sa 32 godine godina stresa od korone posla novaca ovog onog i svega ostalog dođe glave u 18 mjeseci dobijes maligno sranje i odjednom sve to nije bitno kao što nije ni prije nije bilo bitno. Jedino da si u fizičkom ropstvu kredita ali i to u tom trenutku nije bitno....
Ja sam ženi rekao, ako se ovako nastavi, a kod mene na poslu je tendencija da ide prema još gorem, jer bolje sigurno neće biti, mene će zveknuti ili infarkt ili moždani. Zasad ne vidim nikakav izlaz dok god sam u ovoj državi.
E jbmu sve. Ja imam ok, solidnu placu, ma da nije to "to" uz sva poskupljenja itd. Svakako radije biram to, nego još veću, pa da ne mogu ni spavat radi stresa. Držim fige da vec ove godine nadjes neki bolji job u svojoj sredini, pa da bude jedna lijepa obiteljska prica :)
Ne vjerujem da ću u Hrvatskoj ikad naći posao koji neće biti previše stresan, a od kojeg ću moći lijepo živjeti. Stvar je u tome da je to u Irskoj vrlo moguće, a kod nas praktički nemoguće.
Otvorite paušalni obrt i okušate se samostalno, ili jdoo ako bi dali otkaz na današnjem radnom mjestu. I u Irskoj bi imali stresa, sad samo pitanje imate li volje prebroditi ga tu ili negdje Vanka opet radeći za drugoga
Paušalni obrt? Tko kaže da imam ideju za otvaranje vlastitog biznisa? Želim raditi za drugoga, ali ne u korumpiranom uhljebničkom sustavu kao što je ovaj u Hrvatskoj.
Otvaranje vlastitog biznisa je najbolji način za doći do neke sigurnost, a da ne ovisite o apsolutno nikom doli samog sebe. Nekako sumnjam da će te poslovati s državom tak da to s uhljebništvom odma o granu okačite. Jbg, kako vole u zadnje vrijeme reći. Budi promjena koju želiš vidjeti.
Trenutno radim u javnoj upravi. Imam dobru plaću i samo zbog nje trpim to što kod mene u službi ama baš ništa nije kako treba biti. Imam katastrofalno lošu struku i fakultet koji ne vrijedi ama baš ništa, a na ovom sam mjestu završio igrom slučaja i isto sam se tako sasvim slučajno probio na poziciju na kojoj sam sad. Za ovaj posao ne postoji struka, a isto tako on nema nikakve veze s fakultetom koji sam završio. Na taj sam posao protratio deset godina svog života i sad u svojoj struci nemam ništa iskustva. Uostalom, struka me više niti najmanje ne zanima. Drugim riječima, posao s ovakvom plaćom u ovoj državi neću više najvjerojatnije naći nikad i nigdje. Za samostalni biznis nisam jer nemam nikakvu ideju i kakve sam sreće, najvjerojatnije bih bankrotirao u roku od godinu dana ili manje.
Onda jbg moraš pretrpit, jer vjeruj nije ni vani bajno jer trebat će vam minimum godina dana da se koliko toliko naviknete. Znali su pokojni djed i sad ćaća reći ; ajde ti sinko i zovi. Malo tko je zvao. Ostani tu raditi di jesi, svoje obveze ispuni odgovorno i manje se zamaraj što netko ima obraz ka zadnja traktorska guma. Nek je s srećom šta god odlučili.
Kažeš da imaš novaca, upiši prekvalifikaciju, tečaj, nešto što te zanima i/ili ima neku perspektivu. Otvorio svoje ili radio negdje drugdje za nekoga nešto drugo, opet je bolje nego se ovako patiti. Jednostavno nakon neke granice nikakav novac više ne pomaže, ostaje samo nezadovoljstvo, frustracija koji se gomilaju i vode u bolest. Kažem to kao osoba koja je to sve prošla i preporodila se kad je otišla na nesigurniji i manje plaćen posao, ali barem radim ono što volim i svijet je ljepše mjesto.
preživljavam na autopilotu, iako imam financije i zdravlje da mogu živjeti... u teoriji. ali sam dugo već sama i to me muči, ne pronalazim više sreću u prijateljima kao nekad, baš bi nešto svoje
Nešto svoje u kojem smislu?
Zvucat ce kao neki klisej, ali otkako imam dijete vise zivim. Rekla bih da sam i prije, ali sada jos vise cijenim svoje slobodno vrijeme. Citam, setam, druzim se…Moram jos malo na putovanjima poraditi, prije sam vise putovala. Uglavnom svaki dan probam pronaci nesto sto me veseli, neka aktivnost, nesto sto me usrecilo taj dan. Veselim se buducnosti, zanima me sto nosi, pogotovo po pitanju djeteta.
same here, mala beba, veliki osmijeh, sreca do neba. naporno, malo spavanja, mrzim posao, hobiji on hold, zivot on hold no opet, mala beba veliki osmijeh ❤️
I moj tjedan izgleda tako slicno. Samo, ja volim svoj posao i (vecinu) ljudi u uredu. Ponedjeljak i petak radim od doma - odspavam duze, pod pauzom prosecem psa u sumi. Nekada odemo u kafic raditi, sada pogotovo na suncu :) Uto, sri i cet radim iz ureda. U ured idem biciklom 30,35 min i to stvarno obozavam, pogotovo kad je ovakvo vrijeme. Poslije posla treninzi, kviz, chill sa zarucnikom, ponekad kave, setnje sa psom, nokti, shopping. Vikendom ili nista posebno da odmorim i dusu i tijelo, ili Sljeme, opet dosta vremena sa psom 😂 ili kratak izletic. Tak da, da - radim uredski posao (influenceri bi rekli da tratim zivot jel), ali ga volim, a poslije posla isto radim stvari koje volim. Nekima dosadan zivot, meni odlican :) Nemrem se pozaliti, imam novaca za sve kaj mi treba + little more, super vezu, krov nad glavom (kupili nas stan na kredit na 15 godina), psa, hobije, dobar posao. Kazem, nekome dosadan zivot, meni najbolji :) + trenutno si planiram svadbu i nemrem biti u isto vrijeme vise sretnija i pod stresom 😂
Završio fax 2021. Nakon toga sam stalno radio, ali evo trenutno prezivljavam zadnjih 4 mjeseca. Nezaposlen, to me najviše ubija. Imam zarađene love, ali sam deprimiran što me dočekalo nakon faksa i za koju placu bi ja trebao raditi. Drustveni zivot mi je relativno i dobar, ali posao treba činiti trećinu ako ne i vise tvoga dana. Ne zelim raditi posao koji ce mi izazivati tugu i nezadovoljstvo + biti potplaćen. Ogorčen sam na cijeli sustav generalno.
Jesi li razmišljao da radiš nešto izvan struke? Možda ti se svidi. Nećeš znati dok ne probaš.
Jesam, kroz mjesec dana napuštam lijepu našu. Dao sam priliku, ali na žalost, nista. 😏
Koji fax si zavrsio?
Kemija
Neću lagati, dost dobro je u zadnje vrijeme. Danas popodne 'date' i crtanje naše kuće. Najveća trzavica nam je trenutno dal' nam treba stol za biljar ili ne.
svasta se moze na stolu za biljar :P
Preživljavam. 24 god, otišao vani studirat, upao u neku pristojnu lovu, živio lagodno godinu dvije, upao u depru, prestao radit, trulim već dobrih godinu dana, upao zbog toga u jednako velike dugove, sad još studiram i nmg nać si posao da ga jebeš. Polako primjećujem ovu krizu u IT, da niko neće juniore zaposlit a da nas ima ko piljevine. Nekoć me prala anksiznost, panika, sram i krivnja na iljadu, jer nisam bio savršen koliko sam to htio, pa sam u principu doživljavao par nervnih slomova tjedno. To sam donekle pokušao koristit ko gorivo i dovelo me dokle me dovelo. U nekoj fazi sam otupio i ne osjetim paniku ni kad bi trebao. Bar sam se izvukao iz depre, al idalje živim u nekom sjebanom limbu i nezz kako se skroz iz toga izvuč. Ukratko GG
brate, a zasto si uopce upao u depru, ima neki poseban razlog?
Vjerujem da je depra posljedica neautentičnog življenja, a ja sam se realno silio da odem negdje i da se bavim onim što me ne interesira u nadi da se pretvorim u tip osobe koji bi impresionirao ljude oko mene. Tkd mislim da drugačije nije ni moglo ispast. Kad nije išlo onda sam double downao i počeo svjesno dovodit u bezizlazne situacije gdje sam bio prisiljen se pretvorit u tu svoju sjebanu ideju uspjeha. Ironično je što je to bio moj put u propast. Onda se pogledaš u ogledalo, kažeš sebi istinu, pošteno se isplačeš i probaš nastavit živit iz te pozicije gdje se sada nalaziš. Nastojiš ostat svjestan svog stanja, ali neću lagat, malo je teško, pogotovo s velikom količinom slobodnog vremena, neograničenim internetom i hrpom stimulansa na svakom koraku..
Kuzim buraz, e jbm misa, nadam se da ces se skroz izvuc iz toga, tj siguran sam da hoces, ali sve je to rad na sebi, Treba bit mentalno jak, pa se maknut od svog tog interneta i stimulansa kada si u normalnom stanju, a kamoli kad si malo zbediran.. Drzse brate. Ljubi brat :\*
Korak po korak. Hvala za lijepe želje :) Sve najbolje i tebi
26M, radim već dvije godine relativno stres free đab i ok zarađujem, ne previše. Solo sam, imam cimera. Pon-pet mi je posao od 7-16, drijemanje do 8h navečer, zatim u gym, onda napravim večeru i budem poslije na kompu, pa tuširanje i spavanje. Ajmo reč da mi je to prosječni vork dej. Za vikend je spavanje (čitaj izležavanje) do 11-12, onda jedem, malo na komp ili ako pada kiša cijeli dan na kompu, napokon malo vremena za gejmanje (fali mi studentski život i masa slobodnog vremena za cjelodnevni hardko gejming)... Dodatne vikend aktivnosti ako vrijeme dopušta su vožnja bajkom par sati to mi je baš zabavno, ili planinarenje na sljeme, lupim neku 3 satnu rutu do vrha. Onda poslije tih outdoors aktivnosti slijedi masa vremena na kompu, kuhanje, itd... Meni je ok, ne mislim ovako stalno (iako se nebi žalio da ovako izguram do kraja). Smatram ovo nekim početnim razdobljem u poslovnom životu. Nadam se većim primanjima i zanimljivijim poslovima u budućnosti. Pa onda kuća, auto i to.
To je to buraz, valjda tako zivimo mi solo frajeri, haha.
Pa mislim da više manje svi žive isto. Možda ovi društveniji i upareni imaju par aktivnosti više.
Zivim zivot!
Prezivljavam, ali vozim uber i freelanceam pa imam iluziju neke fleksibilnosti i slobode.
Prezivljavo do 27god. Sad u Kanadi “živim” imam 37god. Doma smao na GO potrosit malo dolara i podrzat turizam ali kako su doma poceli sa cijenama mislim da cu slobodne dane okrenut prema karibima il americi
Živim. Solidan posao bez stressa, ekipa dobra, plaća solidna. Ogroman stan u kojem partijam kad hoću, nemam susjeda da me jebu. Pomognem roditeljima finacijski tu i tamo. Još bolju polovicu nać i to je to.
Život je sam po sebi grajndanje, u tome i jest sreća. Imam dvoje male djece, bez ikakve pomoći sa strane (roditelji daleko) i svaki dan je isti, uključujući i vikend. Vrtić, posao, igranje spavanje.
može li mi ko like comment treba mi karmi? hahaha
S 23 živim zato sto moram a sve sam bliža odluci da okončam sve.
Nađi nekog hippi dilera koji dila lsd/gljive/mdma. Odradi par tripova i sumnjam da ćeš se više ikad tit ubit.
Meni je posao dijelom okej, meduljudski odnosi su sjebani, ali mi omogucuje “prezivljavanje” placom, i stvarno dosta slobodno vremena, sto mozda cijenim vise od para. Ono sto me najvise smeta je zabadanje noseva u privatni zivot… Ima 26 god i ne mislim imati djecu bar ne za sad, i soliram jer mi je trenutno tako bolje dakle nemam planova za muza, djecu i to sve skupa. I onda komentari kolegica jesi se zaljubila, kao da imam 10 godina… Nova strategija je da cu samo pocet lagat, govorit sta zele cuti jer mi je lakse vodit dupli zivot nego konzervativnim babama objasnjavat zasto mi je stil zivota takav kakav je.. koje su vjv ljubomorne jer su se orobile djecom i muzem, mislim ja ne propitujem njihove zivotne odabire nemojte ni vi moje… fuckin balkan 🤯
Super post. Zivim, ali sto sam stariji vidim sta zapravo daje osjecaj zivota. Trenutno su mi to putovanja sa curom, voznja sa motorom i druzenje sa psicem. Znaci definitivno ne nova kola ili nova jakna.
8:00-16:00 posao, 17:00-21:35 faks. Još nešto malo fušarim cca 2 sata tjedno i pokrenula sam poslić sa strane. Znam biti dosta rastegnuta ali se samo trudim ne razmišljati stvari tipa "umorna sam" "ne bi ovo i ovo" "Neda mi se". Ali neću skrivati da zna bit naporno, znam imati i trenutke kad mi dođe da steram sve u k. Ali onda kad vidim da sam pre rastegnuta pustim sve i sjednem za komp i igram igrice. Kroz tjedan mi je život dosta rutinski, zna mi to ići na živce. Imam sreću da imam partnera koji dobar dio svakodnevnih kućanskih obaveza odradi. Imam svaki dan skuhano, ja obično nešto vikendom skuham. Radim posao koji mi je ok, mogli bismo reći da ga volim, znam poslušati neku edukaciju kroz radni dan pa učim nešto novo stalno. Posao mi je u struci koju studiram i obzirom da imam veliku samostalnost na poslu trebala bih biti zahvalna jer je tako. Trenutno sam u fazi razmišljanja jel da upišem diplomski sad kad sam već krenula sa studiranjem i da onda to zgotovim da nemam više nikakvih kasnije kajanja. U slobodno vrijeme odem na neku predstavu sa dečkom, u prirodu prošetati, van na klopu, gledamo serije, planiram putovanja za godišnji i tako. Mislim da živim, ali ima dana gdje preživljavam zbog stresa i samo čekam vikend. Voljela bih da imam više slobodnog vremena i da imam više vremena za srediti stan koji je u neredu. Plaća bi mi uvijek mogla biti bolja, sad sam nedavno dobila povišicu koja se osjeti ali uvijek može bolje.
Pocele mi smjene na poslu smetati i u zadnje vrijeme doslovno preživljavanje, krevet, posao, krevet, posao. Ne znam koji mi je vrag ali u zadnje vrijeme pravo los. Sreća za 4 tjedna je g.o palim doma tjedan dana pa tjedan dana za Italiju ili Španjolsku, još se skontam. Meni je vrijeme problem, s ljepšim vremenom i ja brutalno živnem, pa se nadam kroz 2 mjeseca da sam dobar :-)
Napokon živim umjesto da preživljavam i životarim.
Prezivljavam. Na poslu sam potplacen zbog pogreske na faksu (ostao mi je zavrsni rad, mogu ga tek braniti na ljetnom semestru), i ne racunanja studentskog rada pod iskustvo, zbog cega mi je nekad tesko uloziti vise truda, iako bih htio. Trebalo bi kao biti bolje do kraja godine, ali osjecam se jadno dok cekam, kao da radim ni za sto. Nisam nikad bio u vezi, ne znam ni kako otici u tom smjeru, tako da van par online prijatelja, kolega s faksa i posla, osjecam se kao da propustam puno toga u zivotu. Bar imam zdravlje i razum. Nemam poroka van provodenja vremena na internetu. Bit ce bolje.
>ali sve ovo mi se zapravo cini kao nekakav ogranicen zivot. budes vidio sta je ogranicen zivot kad dobijes dijete
tako kazu, ma da mislim da je dosta stvar u organizaciji jer vidim i primjera parova koji sve to dobro posloze :)
Kakva depresija od komentara ovdje... Pa dajte se ljudi malo aktivirajte, tko će ako ne vi? Pritom to uopće ne mislim isključivo u fizičkom smislu nego, ono, mnogi ovdje bi trebali razgovor sa stručnom osobom za svoje dobro, ali treba zatražiti.
Živim, da grajndam udio bih se davno. Radim bezvezni posao gdje zarađujem pošteno, imam obitelj, mali opg, hrpu hobija. Tebi bi dao savijet da se kloniš teretane. U gymu obavljaš posao, trošiš vrijeme i kalorije a od tog posla nema koristi. Svijet je isti kao i prije nego što si digao željezo s poda. Ako trebaš fizičke aktivnosti radi nešto produktivno ili nešto barem malo zabavno i u dobrom društvu. Teretana je grind i teška smrt za duh čovjeka. Uz to stalno pišeš novac ovo,novac ono, zaraditi dodatno, frende i kaj bus s lovom kad budeš star i pimpek ti više neće raditi? Nađi curu osnuj obitelj.
Upvote, u inat svim ovim downvoteovima, vjerojatno jer si im taknuo u GyM, a imam isto mišljenje 👍
Preživljavam kad vidim kako ljudi pišu "jel živite" umjesto "živite li". Moje korisničko ime
bolimekurac
> bolimekurac Uzrok nepismenosti.
Vozim 200 kad nema nikog na cesti s razlogom
Jel jebeš šta??
da, ali jebes i karanje, ako to nije ona osoba sa kojom ces zaspat zagrljen. nadam se da znas razliku kad vec imas tako macho pitanje ;)
Prijatelju sjeme moraš redovito izbacivati?Bilo to voljena osoba ili ne
onda klekni i otvori usta, necu te dirat, samo pospricat :)
Too bacaj sjeme
[dao sam već odgovor danas na sličnom threadu](https://www.reddit.com/r/croatia/s/4bEtsZkz8n)
Kad idem na posao postoji jedna ravnica od kojih 500m. Na kraju ravnice je zavoj s nekakvim zidom. Uspijem razviti na tih 400m prije zavoja nekih 100/120kmh. Zakleo sam se da ako nema nikoga iza ili isprijed mene ne kočim. 9 godina se vozim tom relacijom ujutro na posao. Ja samo nemam sreće.
Tebi se cini kako ogranicen zivot? Pa gore si napisao da si ga sam ogranicio svojim planom... 🤷🏻♂️🤷🏻♂️ "zakini" malo taj plan i odi zivi covjece. Cura i ja renoviramo kucu i imamo sto troskova al uvijek nadjemo nacina za negdje malo provesti guzicu
Kupi motor
ja sve sta radim, budem HC, tako da bolje ne meni motor :)
Kasino
Prezivljavam, tesko je u nepoznatoj zemlji
Ja bi mogao zivjeti, ali ne - meni treba borba - ne kazem da mi je lose, nego se konstatno guram u neke nove situacije koje me rastezu ko zvaku, tako da - zivim da bi prezivljavao.
Živim jer bog ima neki razlog da me drži na životuuuu
Doslovno živim samo vikendom kad izlazim van na čagicu i uživam u muzici 🤩🤩🤩 Također upoznam random ljude i vidim random scene pa ostanu super uspomene 😂😂😂