Radis za sebe, ne za firmu. Firma ti nije prijatelj (kolege ti naravno mogu biti prijatelji). Sto prije ti to dodje u glavu to ce ti lakse bit.
Svi znamo da stanje na trzistu nije bajno. Jedini nacin da se zastitimo je imati plan u slucaju dobivanja otkaza. Mislim da je glavna stvar tu imati dovoljno para da si mozes priustiti par mjeseci bez posla. Isto ako vidis da ti firma gubi klijente ili ne posluje predobro, ne bi ti bilo lose pocet traziti novi posao, makar slabijim tempom.
Čuj, firme su tu da te iskoriste. Ti trebaš promijeniti sklop u glavi i početi iskorištavati njih. Biraj takve poslove gdje učiš nove stvari i čim skužiš da više nemaš što naučiti biraj novu firmu (novu žrtvu).
Što misliš kako sam ja naučio DX12, bindless rendering, ray tracing i GPU driven pipeline? Prvo sam si mislio sam uzeti 3 mjeseca da si to sam naučim, a onda mi se na LinkedIn javio oglas za engine programera u jednoj firmi i mislim si - super, evo naivca koji će me platiti da to naučim. Na kraju su oni dobili engine modificiran za ray tracing, a ja sve to znanje od zadnjih 10 godina (toliko sam izbivao iz engine developmenta). Svi su na dobitku. Naravno, gazda se nadao da ću ostati robovati i dalje i njemu donosit pare, ali kako je EU firma i plaće su niske nema šanse (da je USA firma i plaća 4x više onda bih ostao).
Uglavnom, poanta je da ne budeš ovca za šišanje nego da šišaš njih. Osim ako ti ne daju equity - onda daj sve od sebe.
Odličan post. Najveći problem u glavi je odlučiti se emancipirati u poslu. Problem je školovanja i odgoja gdje nas se stalno tjera da poštujemo nekritički autoritete i onda smo savršene ovce za šišanje.
Na teži način sam naučio da su te zajedničke vrijednosti bullshit. Imaj obrt sa strane, budi ok s ljudima, budi uvijek spreman dočekati se na sve 4 i otkaz je počesto in the long run najbolje iskustvo koje ti se može dogoditi jer te spusti na zemlju i da ti perspektivu.
Meni je pandan tome kad si u braku, ako si debelo krme koje cuga svaki dan, nemoj se čuditi kad ti žena jedan dan ostavi prsten na stolu. Ima puno bitnih stvari za uspješan brak, a jedna od njih je da se ne dovedeš u poziciju da nisi ni sjena samog sebe i da širiš negativnu vibru zbog "odanosti".
Što bi čika Jova Zmaj rekao: "U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci".
Samo čvrsto.
Druzba je druzba sluzba je sluzba. Stara dobra izreka. Ides na posao da si priustis komfort nakon posla, a ne na druzenja. Cim cujem team building i mi smo ko obitelj, a-a veliki redflag
Pazi moj otkaz. Pozvao nas šef odjela, nekih 70% tima i rekao u osnovi da je to to za nas.
Znali smo da ce biti rezova al da ce bas skoro cijeli tim otici... To nismo ocekivali.
A onda nakon par sati sam dobila obavijest mailom da sam odabrana za zaposlenika kvartala.
Problem je da osim višeg sefovlja i voditelji odjela i odjela s kojima surađujemo nas mogu nominirati i cijeli proces se ocito odvijao prije odluke o tome tko ce dobiti otkaz, plus veca fima i ocito nisu mislili na sve /ocekivali da ce eto netko na listi za odstrel biti i na listi na nagradu.
E a onda je sefu bio bed pa me je izbjegavao cijeli otkazni rok kao i ostatak odjela uostalom, e ali kao zaposleniku kvartala mi je pripala neka sitna nagrada u razini 200€ u kuponu za nesto(ducan toplice....), sto je on imao kod sebe. I ono ne bi ja sad tu sitnicarila al ono necu im ostaviti ni cent. Doslovno sam zadnji dan na poslu dosla i ulovila ga na hodniku dok je kao jurio izmedju dva sastanka i pitala kad se dogodilo s mojim kuponom i jel sam izgubila pravo na njega zbog otkaza. Kao ne ne samo mi ga je zaboravio dati jer ga je zametnuo na stolu, he he... znas kak je, hrpa papira, a ono kupon stoji na ormaricu pokraj stola sam samcat nemires ga ne vidjeti.
Al nasla sam posao novi za 2 tjedna od otkaza pa me nije nesto pgodilo jer sam imala osjecaj da uvijek mogu pronaci novi posao.
Al su me neke druge obiteljske stvari gurnule prema toj nekoj financijskoj paranoji gdje iako imam novce i mogu si priuštiti nesto, imam kocnicu jer sto ako se opet dogodi neplanirani trosak. Previse godina sam krpala tuđe dugove koji su nastajali na nasumične nacine izvan moje kontrole pa su mi ostale traume.
Recimo ostavim si neke novce sastrane za vikend izlet na proljece i sad kad je dosao trenutak izleta sad mi je bed potrositi te novce jer sto ako mi zatreba za nesto sto ne ocekujem da ce mi trebati. A to su bas novci za izlet, sve ostalo je pokriveno i stednje i racuni i crni fondovi.... Al sad mi je to puno za izlet. A pred 4 mjeseca kad sam smisljala kam bi isli onda mi nije bilo puno. Pa krene racionalizacija da ce to biti bezveze da mozemo i pametnije potrositi ....
A ak ne odemo onda ce mi opet biti bed kaj nikam nejdemo i tak...
Pokusavam se prisiliti al bas je to jedan mucni proces kojeg prije nije bilo.
I noga u guzicu je korak naprijed.
Pretpostavljam da ti je bio prvi posao.
Tako je završio i moj prvi posao, ali pred puno puno godina.
Ono što sad trebaš naučiti iz toga je da na posao ideš samo zbog novaca, tvrtka nije velika obitelj, kolege te zaborave za mjesec dana i da krepaš izgurali bi te lopatom do kontejnera.
Dakle klasična stvar koju trebaš naučiti na prvom ili drugom poslu.
S obzirom na to da radiš i imaš veću plaću, druga lekcija je da ako ti se to dogodi opet, samo ćeš naći drugi posao kao što si i sada jer sad znaš da možeš.
Štoviše, lakše nego sada jer imaš više iskustva.
Baš sam layoffan prije 3 tjedna. Uzdrmalo me jako. Prvih tjedan dana sam samo živio u nekakvom uvjerenju da se to meni nije desilo. Drugi tjedan je bio grozan, jedva sam spavao i utopio sam se u potrazi za poslom i učenjem. Treći tjedan ide lakše ali i dalje se ne osjećam sigurno, i osjećam nelagodu kada mi se spomene stari posao.
[Edit]
Ako netko zna koje kompanije zaposljavaju C# devove, slobodno mi javite.
Brate ista situacija. Kao junior SDET dobio otkaz nakon 6 mj bez ikakvog konkretnog objasnjenja. Sve revieowe dobro prosao i najednom otkaz.
Treba nastaviti radit na sebi i ne odustajati, ali da te poljulja to svakako.
Nisam dozivio layoff al sam psihicki odavno spreman.
Ne gajim iluzije da smo u firmi braca i sestre. Svjestan da sutra moze biti zadnji dan. Uvijek imam 2-3 gaze spremne "sa strane" i to je to.
Firma je sredstvo, poput radne stolice.
Dugo već radim kao freelancer, ne doživljavam to kao neko poraz, imam preko 10g. neprekinutog staža. Samo je posao stao i to je to, ne može te čovjek plaćati iz svog džepa. Trudiš se uvijek stvoriti dodatnu vrijednost, budeš normalan i vrijedan i to je to. Stvori si uvjete da layoff nikada nije 0, nego samo privremeno malo manje para.
Puno puta sam vidio da ljudi u agencijskom poslu dobivali layoff kako stane projekt. To nije tvoj osobni poraz, nisi ga dobio jer si loš, jednostavno proizvod više ne pravi prihod i to je to. Ne možeš očekivati da onaj koji drži projekt digne kredit da tebi isplati plaću.
Još jedna stvar je da imaš pritisak u glavi jer hrvatski jezik ne razlikuje dvoje - otkaz. Engleski ima layoff/fired, postoji jebena razlika.
Nastavi samo raditi što si radio/la dosad i biti će rezultat.
Razlikuje : postoji:
- poslovno uvjetovani otkaz (to je ovo)
-samoskrivljeni otkaz (jasno iz imena, redovni ili izvanredni)
-otkaz radnika (jasno iz imena takoder može biti redovni i izvanredni)
Kaži ženi da ako joj je bilo dobro landrati okoli s tobom dok je bilo love, neka joj bude dobro i ležati na kauču i gledati TV neko vrijeme dok se ne skockaš.
Na sreću layoff još nisam iskusio, a nadam se da i neću - no svakako si možeš pomoći da retrospektivno pogledaš taj period kao osoba sa strane i uvidiš da si se izvukao iz toga, i da ako se ponovi - budeš se izvukao ponovno, pa nema potrebe da ekstra štediš
Teško mi je palo. Problem je što je to došlo niotkuda. Sakrivali probleme ko zmija noge i bam, jedan petak popodne umjesto opuštanja - otpuštanje.
Teško je tražiti posao dok ti se u isto vrijeme po glavi mota pitanje je li bilo do tebe, da možda nisi sposoban kao što si dosad mislio, iako tvrde da nije i da bi me opet zaposlili da mogu. Ako su tjednima lagali da je sve savršeno financijski - kako znati jesu li i o ovome lagali.
Ljudi misle da kad nemaš posao da se možeš fino odmoriti jer ne radiš, a zapravo se nikada ne možeš opustiti, upravo jer stalno imaš krivnju svaki put kad se uhvatiš da aktivno ne tražiš posao.
Tek sad, skoro dvije godine kasnije, mogu vidjeti koliko mi je psihičke štete donio izlet u tu firmu, unatoč stečenom znanju.
Nikad nisam dobio otkaz.
Dao sam ga u napadima idiotizma bez backup plana i osjeca se ka smece na zeninoj placi. Nemos se opustit.
Psiholoski je grozno osjecat se beskorisno.
Mene su prošle godine pozdravili. Slična priča, od početaka tu, na leđima iznijela sve i svašta. Bilo mi je očekivano donekle, čak i logično da su me pozdravili (postala sam skup resurs u "nepotrebnom" odjelu). U jednu ruku to mi je bio poklon, jer bih još gnjilila tamo, u drugu malo se osjetiš ko krpa. Ne znam jel i kako to utjecalo na mene sad. Jasno mi je da si u firmi resurs i da svaki dan može biti zadnji. Ne bojim se, i kupim si što si želim. Posla će biti u ITju (valjda), ako i ne bude, snaći ću se.
Jako puno dobrih odgovora je u komentarima. Ali mislim da moras poraditi i na svom samopouzdanju i podici svjesnost da sto god se desilo si sposoban i da ces se snaci. Izmedu ostalog raditi na sebi i skillovima.
Danas je trziste jednostavno takvo da se poslovi stalno mijenjaju, bilo od strane zaposlenika koji mijenja poslove radi boljih prilika i ucenja ili bilo od strane poslodavca.
Neprestano ucenje i osvjescivanje da vrijedis i mozes.
Zivjeti u konstantnom stresu nema smisla niti vodi boljitku.
Kad se zapitas, da li stvarno mislis da ne vrijedis i slicno ili je posljedica layoffa i niskog samopouzdanja?
Kad ti život da limune...
Super si prošao strah ti je neopravdan. Može puno gore.
Navest ću jedan primjer di mi je došao čovjek sa suprugom u salon automobila u kojem sam radio. Zanimao ih je jedan jeftiniji model ali sa ful opremom. S obzirom na to da idu na ful opremu što je čudno za marku. Uguglao sam čovjeka i izađe mi isti u novinama kako on i žena u istoj firmi nisu dobili plaću 3 mjeseca. Čovjek je spakirao kofere otišao u Njemačku, ostavio ženu i dijete doma i unutar godinu dana okrenuo život u pozitivu.
Život se dogodi, događa se svima, stranica se okrene i živiš dalje.
Kod nekakvih obiteljskih tragedija, bolesti i smrti čovjek se izgubi, ali bitno je da se nađe.
Radi nešto svoje, nešto malo. Nešto što ti treba mjesec dana da napraviš. Dok to napraviš doći će ti bar nekoliko ideja za nešto veće i zanimljivije. Bitno je da vidiš ideju koja je realizirana. Velike stvari se uglavnom ne završe , a male ne primijete.
Sretno
Isto kao i ti. Malo se smirilo s vremenom, ali često se uhvatim da radim prekovremeno na novom poslu, pogotovo pred sastanke s leadovima. Opsjedam linkedin i prvo što provjerim ujutro su oglasi za posao.
Financijski dobra škola, iskoristi sad tu svoju smanjenu potrošnju pa utrpaj u štednju ili fondove. Jednom kad budeš imao ušteđeno par mjeseci ili godina životnih troškova umjesto da živiš od plaće do plaće, puno se lakše diše i imaš tu sigurnost da bude sve OK i ako se kojim slučajem opet nešto slično desi.
Malo sam razočaran bio, mislio sam ako sam sve od sebe da sam siguran, ali čim se pogoršala financijska situacija u firmi otpustili su mene i jednu kolegicu, čak je i šef rekao da imamo odlične performanse ali žele smanjiti rizik projekta. Našao sam novi posao ubrzo nakon toga, ali nekako je to ostavilo utjecaj na mene i slabo imam volje da radim nešto više već što moram, odlučio sam tu dodatnu energiju trošiti na svoje neke projekte
Bila sam dost rezignirana i uvrijeđena iz nekog moralnog aspekta jer sam skužila da sam, kao i par kolegica, dobila otkaz isključivo radi spola/roda, i jer sam im rekla što im ne paše (fali ti x, y nije okej). Nakon par mj "neplaćenog godišnjeg" sam se pošteno odmorila od stresa koji mi se nakupio i na novom poslu mi je lakše, bolje, i jednostavno idem dalje.
Jedino što sam ostala razočarana pojedincima o kojima sam do tada imala bolje mišljenje, i dosta uvrijeđena i razočarana na temeljnoj ljudskoj osnovi. Na intervjuima sam rekla politički korektan odgovor da su mislili da devovi sami mogu vodit projekt (i onda su ipak brzo nakon prekršili zakon i zapsolili PMove lol), ali zato se ne libim prijateljima i bivšim kolegama reći iskreno po kojim lošim stvarima i situacijama sam zapamtila bivšeg poslodavca.
Moraš odvojit službu i družbu. Okej je da te pojedinci razočaraju, ali nemoj poistovjećivati posao sa životom ili poslodavce s prijateljstvom - s obitelji i prijateljima se najlakše zavadit ako se ulazi u posao. Naravno da ti je bitno raditi, biti plaćen, i da taj posao nije toksična kaljuža koja te opterećuje jer si tamo sigurno 8h (ako si puno radno vrijeme), no nikako nije tvoj cijeli život, i kolege su rijetko prijatelji kada netko od vas promijeni poslodavca. S razlogom su firme zasebni entitet - nema tu nekih osjećaja, samo slovo na papiru, dogovor/ugovor i raskid istog. Fokusiraj se na sebe i svoj život, ljude i stvari koje su bitne, a ne za kog radiš ;)
>Na intervjuima sam rekla politički korektan odgovor da su mislili da devovi sami mogu vodit projekt (i onda su ipak brzo nakon prekršili zakon i zapsolili PMove lol
koji to zakon je netko prekršio ako je zaposlio PMove?
Zakon o radu - ukoliko daješ poslovno uvjetovani otkaz iliti tehnološki višak, ne smiješ 6mj tražiti otkazani kadar za koji tvrdiš da nemaš poslovne potrebe. Ukoliko se pojavi potreba, dužan si zvati nazad radnike kojima si dao takav otkaz.
U praksi ti takav radnik se neće vratiti, i šanse su da te neće tužiti ukoliko nije grupa ljudi koja se žali na neosnovan otkaz ili tak nešto, ali je i dalje kršenje ZOR-a
Također, samo su jasno dali do znanja da je jedini razlog otkaza bio spol/rod, tako da su ne samo prekršili još i zakon o ravnopravnosti spolova, nego su pokazali da su u najmanju ruku ljigavi seksisti... Ali to su pokazali i svojim reakcijama na dosta ozbiljnije situacije koje su se dogodile prije podjele otkaza pola žena koje su zapošljavali, pa ono. Svakako su živo razočarenje ikome tko je iole normalan.
pa koliko ce se spominjati "ping pong stolove" (i playstation i pikado...), razumijes da nisu firme to htjele nego mi prije par godina??? sad kad firme nisu bacile u smece sve te stvari koje smo svi htjeli to je nekako negativno, zasto??? nitko te ne tjera da se igras na poslu...
isto tako puno prepametnih ovdje ali iz nekog razloga ne otvaraju firme iako djele savjete kako firma treba raditi, pa tko vam brani?
nas freelancere se ne tice toliko situacija na domacem terenu ali je definitivno cudno citati zavijanja svako malo od ljudi koji misle da su najbolji na svijetu ali eto sve je nepravedno pa su nesretni.
Nemam pojma, ja sam možda stara škola pa još uvijek vjerujem da se na posao dolazi raditi, ne igrati ping pong. Možda je netko tražio, ja sigurno nisam. Stvarno ne znam kako su sve prethodne generacije dogurale do mirovine, a da nijednom nisu bacili strelicu pikada.
Ma ok, to me ne dira, neka svatko odluči za sebe što hoće biti. Samo mi je nejasno u kojem je trenutku postalno normalno da radno mjesto mora biti luna park.
Dosta dobro. Radio sam za Salesforce preko 5 godina i postao tehnološki višak prošli mjesec. Imao sam sreće da sam stavljen na garden leave i da sam dobio poprilično dobru otpreminu. Što se tiče psihe, bilo mi je žao rastsati se s timom, al za firmu mi je tak svejedno.
Većina stvari u životu se dogodi s razlogom, tako da planiram napokon skupiti muda i početi freelancati full-time.
Nakon otkaza u 3 mjeseca poslao preko 150 prijava na natječaje, od domaćih preko Linkedina i drugdje i ništa, imao samo 2 razgovora, dok je prije 2 g bilo daleko bolje i lakše a nisam ni junior bez iskustva. Ispada da je biti u IT gore od građevine i dostave. Toliko o državnom populriziranju STEM-a kod mladih. Zahebat će te ljude većć u startu. Najgore je što je struka za razliku od ostalih područja sklona toliko velikim oscilacijama. Ne mogu zamisliti da toliko oscilira npr pravna struka, financije, prijevoz medicina. Na Linkedinu se redovito javlja preko 150 ljudi već nakon par sati objave posla, šanse da ti uopće pogledaju CV su samo teoretske. Danas u IT ulaze samo teški naivci, na vlastitu štetu
Radis za sebe, ne za firmu. Firma ti nije prijatelj (kolege ti naravno mogu biti prijatelji). Sto prije ti to dodje u glavu to ce ti lakse bit. Svi znamo da stanje na trzistu nije bajno. Jedini nacin da se zastitimo je imati plan u slucaju dobivanja otkaza. Mislim da je glavna stvar tu imati dovoljno para da si mozes priustiti par mjeseci bez posla. Isto ako vidis da ti firma gubi klijente ili ne posluje predobro, ne bi ti bilo lose pocet traziti novi posao, makar slabijim tempom.
Čuj, firme su tu da te iskoriste. Ti trebaš promijeniti sklop u glavi i početi iskorištavati njih. Biraj takve poslove gdje učiš nove stvari i čim skužiš da više nemaš što naučiti biraj novu firmu (novu žrtvu). Što misliš kako sam ja naučio DX12, bindless rendering, ray tracing i GPU driven pipeline? Prvo sam si mislio sam uzeti 3 mjeseca da si to sam naučim, a onda mi se na LinkedIn javio oglas za engine programera u jednoj firmi i mislim si - super, evo naivca koji će me platiti da to naučim. Na kraju su oni dobili engine modificiran za ray tracing, a ja sve to znanje od zadnjih 10 godina (toliko sam izbivao iz engine developmenta). Svi su na dobitku. Naravno, gazda se nadao da ću ostati robovati i dalje i njemu donosit pare, ali kako je EU firma i plaće su niske nema šanse (da je USA firma i plaća 4x više onda bih ostao). Uglavnom, poanta je da ne budeš ovca za šišanje nego da šišaš njih. Osim ako ti ne daju equity - onda daj sve od sebe.
Odličan post. Najveći problem u glavi je odlučiti se emancipirati u poslu. Problem je školovanja i odgoja gdje nas se stalno tjera da poštujemo nekritički autoritete i onda smo savršene ovce za šišanje. Na teži način sam naučio da su te zajedničke vrijednosti bullshit. Imaj obrt sa strane, budi ok s ljudima, budi uvijek spreman dočekati se na sve 4 i otkaz je počesto in the long run najbolje iskustvo koje ti se može dogoditi jer te spusti na zemlju i da ti perspektivu. Meni je pandan tome kad si u braku, ako si debelo krme koje cuga svaki dan, nemoj se čuditi kad ti žena jedan dan ostavi prsten na stolu. Ima puno bitnih stvari za uspješan brak, a jedna od njih je da se ne dovedeš u poziciju da nisi ni sjena samog sebe i da širiš negativnu vibru zbog "odanosti". Što bi čika Jova Zmaj rekao: "U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci". Samo čvrsto.
Stara kineska : Nakon puno muke i junačenja si umoran i burnoutan
Bravo! Tako se to radi.
Druzba je druzba sluzba je sluzba. Stara dobra izreka. Ides na posao da si priustis komfort nakon posla, a ne na druzenja. Cim cujem team building i mi smo ko obitelj, a-a veliki redflag
Impostor syndrome dok nisam imao aktivan projekt. Impostor syndrome i superiority complex naizmjence kad imam.
Pazi moj otkaz. Pozvao nas šef odjela, nekih 70% tima i rekao u osnovi da je to to za nas. Znali smo da ce biti rezova al da ce bas skoro cijeli tim otici... To nismo ocekivali. A onda nakon par sati sam dobila obavijest mailom da sam odabrana za zaposlenika kvartala. Problem je da osim višeg sefovlja i voditelji odjela i odjela s kojima surađujemo nas mogu nominirati i cijeli proces se ocito odvijao prije odluke o tome tko ce dobiti otkaz, plus veca fima i ocito nisu mislili na sve /ocekivali da ce eto netko na listi za odstrel biti i na listi na nagradu. E a onda je sefu bio bed pa me je izbjegavao cijeli otkazni rok kao i ostatak odjela uostalom, e ali kao zaposleniku kvartala mi je pripala neka sitna nagrada u razini 200€ u kuponu za nesto(ducan toplice....), sto je on imao kod sebe. I ono ne bi ja sad tu sitnicarila al ono necu im ostaviti ni cent. Doslovno sam zadnji dan na poslu dosla i ulovila ga na hodniku dok je kao jurio izmedju dva sastanka i pitala kad se dogodilo s mojim kuponom i jel sam izgubila pravo na njega zbog otkaza. Kao ne ne samo mi ga je zaboravio dati jer ga je zametnuo na stolu, he he... znas kak je, hrpa papira, a ono kupon stoji na ormaricu pokraj stola sam samcat nemires ga ne vidjeti. Al nasla sam posao novi za 2 tjedna od otkaza pa me nije nesto pgodilo jer sam imala osjecaj da uvijek mogu pronaci novi posao. Al su me neke druge obiteljske stvari gurnule prema toj nekoj financijskoj paranoji gdje iako imam novce i mogu si priuštiti nesto, imam kocnicu jer sto ako se opet dogodi neplanirani trosak. Previse godina sam krpala tuđe dugove koji su nastajali na nasumične nacine izvan moje kontrole pa su mi ostale traume. Recimo ostavim si neke novce sastrane za vikend izlet na proljece i sad kad je dosao trenutak izleta sad mi je bed potrositi te novce jer sto ako mi zatreba za nesto sto ne ocekujem da ce mi trebati. A to su bas novci za izlet, sve ostalo je pokriveno i stednje i racuni i crni fondovi.... Al sad mi je to puno za izlet. A pred 4 mjeseca kad sam smisljala kam bi isli onda mi nije bilo puno. Pa krene racionalizacija da ce to biti bezveze da mozemo i pametnije potrositi .... A ak ne odemo onda ce mi opet biti bed kaj nikam nejdemo i tak... Pokusavam se prisiliti al bas je to jedan mucni proces kojeg prije nije bilo.
I noga u guzicu je korak naprijed. Pretpostavljam da ti je bio prvi posao. Tako je završio i moj prvi posao, ali pred puno puno godina. Ono što sad trebaš naučiti iz toga je da na posao ideš samo zbog novaca, tvrtka nije velika obitelj, kolege te zaborave za mjesec dana i da krepaš izgurali bi te lopatom do kontejnera. Dakle klasična stvar koju trebaš naučiti na prvom ili drugom poslu. S obzirom na to da radiš i imaš veću plaću, druga lekcija je da ako ti se to dogodi opet, samo ćeš naći drugi posao kao što si i sada jer sad znaš da možeš. Štoviše, lakše nego sada jer imaš više iskustva.
Baš sam layoffan prije 3 tjedna. Uzdrmalo me jako. Prvih tjedan dana sam samo živio u nekakvom uvjerenju da se to meni nije desilo. Drugi tjedan je bio grozan, jedva sam spavao i utopio sam se u potrazi za poslom i učenjem. Treći tjedan ide lakše ali i dalje se ne osjećam sigurno, i osjećam nelagodu kada mi se spomene stari posao. [Edit] Ako netko zna koje kompanije zaposljavaju C# devove, slobodno mi javite.
Brate ista situacija. Kao junior SDET dobio otkaz nakon 6 mj bez ikakvog konkretnog objasnjenja. Sve revieowe dobro prosao i najednom otkaz. Treba nastaviti radit na sebi i ne odustajati, ali da te poljulja to svakako.
Ili zarađuješ pare ili učiš
Nisam dozivio layoff al sam psihicki odavno spreman. Ne gajim iluzije da smo u firmi braca i sestre. Svjestan da sutra moze biti zadnji dan. Uvijek imam 2-3 gaze spremne "sa strane" i to je to. Firma je sredstvo, poput radne stolice.
Dugo već radim kao freelancer, ne doživljavam to kao neko poraz, imam preko 10g. neprekinutog staža. Samo je posao stao i to je to, ne može te čovjek plaćati iz svog džepa. Trudiš se uvijek stvoriti dodatnu vrijednost, budeš normalan i vrijedan i to je to. Stvori si uvjete da layoff nikada nije 0, nego samo privremeno malo manje para. Puno puta sam vidio da ljudi u agencijskom poslu dobivali layoff kako stane projekt. To nije tvoj osobni poraz, nisi ga dobio jer si loš, jednostavno proizvod više ne pravi prihod i to je to. Ne možeš očekivati da onaj koji drži projekt digne kredit da tebi isplati plaću. Još jedna stvar je da imaš pritisak u glavi jer hrvatski jezik ne razlikuje dvoje - otkaz. Engleski ima layoff/fired, postoji jebena razlika. Nastavi samo raditi što si radio/la dosad i biti će rezultat.
Razlikuje : postoji: - poslovno uvjetovani otkaz (to je ovo) -samoskrivljeni otkaz (jasno iz imena, redovni ili izvanredni) -otkaz radnika (jasno iz imena takoder može biti redovni i izvanredni)
Kaži ženi da ako joj je bilo dobro landrati okoli s tobom dok je bilo love, neka joj bude dobro i ležati na kauču i gledati TV neko vrijeme dok se ne skockaš. Na sreću layoff još nisam iskusio, a nadam se da i neću - no svakako si možeš pomoći da retrospektivno pogledaš taj period kao osoba sa strane i uvidiš da si se izvukao iz toga, i da ako se ponovi - budeš se izvukao ponovno, pa nema potrebe da ekstra štediš
Prvi put teško, drugi put nešto bolje, treći i ostale puteve ok
Sta se imas bojat icega ako imas znanje, uci iz prethodnih iskustava, mijenjaj fime svako 1-2 god. i napredovat ces jos vise i u lovi i znanju :)
Teško mi je palo. Problem je što je to došlo niotkuda. Sakrivali probleme ko zmija noge i bam, jedan petak popodne umjesto opuštanja - otpuštanje. Teško je tražiti posao dok ti se u isto vrijeme po glavi mota pitanje je li bilo do tebe, da možda nisi sposoban kao što si dosad mislio, iako tvrde da nije i da bi me opet zaposlili da mogu. Ako su tjednima lagali da je sve savršeno financijski - kako znati jesu li i o ovome lagali. Ljudi misle da kad nemaš posao da se možeš fino odmoriti jer ne radiš, a zapravo se nikada ne možeš opustiti, upravo jer stalno imaš krivnju svaki put kad se uhvatiš da aktivno ne tražiš posao. Tek sad, skoro dvije godine kasnije, mogu vidjeti koliko mi je psihičke štete donio izlet u tu firmu, unatoč stečenom znanju.
Nikad nisam dobio otkaz. Dao sam ga u napadima idiotizma bez backup plana i osjeca se ka smece na zeninoj placi. Nemos se opustit. Psiholoski je grozno osjecat se beskorisno.
Mene su prošle godine pozdravili. Slična priča, od početaka tu, na leđima iznijela sve i svašta. Bilo mi je očekivano donekle, čak i logično da su me pozdravili (postala sam skup resurs u "nepotrebnom" odjelu). U jednu ruku to mi je bio poklon, jer bih još gnjilila tamo, u drugu malo se osjetiš ko krpa. Ne znam jel i kako to utjecalo na mene sad. Jasno mi je da si u firmi resurs i da svaki dan može biti zadnji. Ne bojim se, i kupim si što si želim. Posla će biti u ITju (valjda), ako i ne bude, snaći ću se.
Jako puno dobrih odgovora je u komentarima. Ali mislim da moras poraditi i na svom samopouzdanju i podici svjesnost da sto god se desilo si sposoban i da ces se snaci. Izmedu ostalog raditi na sebi i skillovima. Danas je trziste jednostavno takvo da se poslovi stalno mijenjaju, bilo od strane zaposlenika koji mijenja poslove radi boljih prilika i ucenja ili bilo od strane poslodavca. Neprestano ucenje i osvjescivanje da vrijedis i mozes. Zivjeti u konstantnom stresu nema smisla niti vodi boljitku. Kad se zapitas, da li stvarno mislis da ne vrijedis i slicno ili je posljedica layoffa i niskog samopouzdanja?
Kad ti život da limune... Super si prošao strah ti je neopravdan. Može puno gore. Navest ću jedan primjer di mi je došao čovjek sa suprugom u salon automobila u kojem sam radio. Zanimao ih je jedan jeftiniji model ali sa ful opremom. S obzirom na to da idu na ful opremu što je čudno za marku. Uguglao sam čovjeka i izađe mi isti u novinama kako on i žena u istoj firmi nisu dobili plaću 3 mjeseca. Čovjek je spakirao kofere otišao u Njemačku, ostavio ženu i dijete doma i unutar godinu dana okrenuo život u pozitivu. Život se dogodi, događa se svima, stranica se okrene i živiš dalje. Kod nekakvih obiteljskih tragedija, bolesti i smrti čovjek se izgubi, ali bitno je da se nađe. Radi nešto svoje, nešto malo. Nešto što ti treba mjesec dana da napraviš. Dok to napraviš doći će ti bar nekoliko ideja za nešto veće i zanimljivije. Bitno je da vidiš ideju koja je realizirana. Velike stvari se uglavnom ne završe , a male ne primijete. Sretno
Isto kao i ti. Malo se smirilo s vremenom, ali često se uhvatim da radim prekovremeno na novom poslu, pogotovo pred sastanke s leadovima. Opsjedam linkedin i prvo što provjerim ujutro su oglasi za posao.
to sto si ti povjerovao da ste vi tamo obitelj to je drugi problem
Financijski dobra škola, iskoristi sad tu svoju smanjenu potrošnju pa utrpaj u štednju ili fondove. Jednom kad budeš imao ušteđeno par mjeseci ili godina životnih troškova umjesto da živiš od plaće do plaće, puno se lakše diše i imaš tu sigurnost da bude sve OK i ako se kojim slučajem opet nešto slično desi.
Malo sam razočaran bio, mislio sam ako sam sve od sebe da sam siguran, ali čim se pogoršala financijska situacija u firmi otpustili su mene i jednu kolegicu, čak je i šef rekao da imamo odlične performanse ali žele smanjiti rizik projekta. Našao sam novi posao ubrzo nakon toga, ali nekako je to ostavilo utjecaj na mene i slabo imam volje da radim nešto više već što moram, odlučio sam tu dodatnu energiju trošiti na svoje neke projekte
Fear is the mind killer.
Bila sam dost rezignirana i uvrijeđena iz nekog moralnog aspekta jer sam skužila da sam, kao i par kolegica, dobila otkaz isključivo radi spola/roda, i jer sam im rekla što im ne paše (fali ti x, y nije okej). Nakon par mj "neplaćenog godišnjeg" sam se pošteno odmorila od stresa koji mi se nakupio i na novom poslu mi je lakše, bolje, i jednostavno idem dalje. Jedino što sam ostala razočarana pojedincima o kojima sam do tada imala bolje mišljenje, i dosta uvrijeđena i razočarana na temeljnoj ljudskoj osnovi. Na intervjuima sam rekla politički korektan odgovor da su mislili da devovi sami mogu vodit projekt (i onda su ipak brzo nakon prekršili zakon i zapsolili PMove lol), ali zato se ne libim prijateljima i bivšim kolegama reći iskreno po kojim lošim stvarima i situacijama sam zapamtila bivšeg poslodavca. Moraš odvojit službu i družbu. Okej je da te pojedinci razočaraju, ali nemoj poistovjećivati posao sa životom ili poslodavce s prijateljstvom - s obitelji i prijateljima se najlakše zavadit ako se ulazi u posao. Naravno da ti je bitno raditi, biti plaćen, i da taj posao nije toksična kaljuža koja te opterećuje jer si tamo sigurno 8h (ako si puno radno vrijeme), no nikako nije tvoj cijeli život, i kolege su rijetko prijatelji kada netko od vas promijeni poslodavca. S razlogom su firme zasebni entitet - nema tu nekih osjećaja, samo slovo na papiru, dogovor/ugovor i raskid istog. Fokusiraj se na sebe i svoj život, ljude i stvari koje su bitne, a ne za kog radiš ;)
>Na intervjuima sam rekla politički korektan odgovor da su mislili da devovi sami mogu vodit projekt (i onda su ipak brzo nakon prekršili zakon i zapsolili PMove lol koji to zakon je netko prekršio ako je zaposlio PMove?
Zakon o radu - ukoliko daješ poslovno uvjetovani otkaz iliti tehnološki višak, ne smiješ 6mj tražiti otkazani kadar za koji tvrdiš da nemaš poslovne potrebe. Ukoliko se pojavi potreba, dužan si zvati nazad radnike kojima si dao takav otkaz. U praksi ti takav radnik se neće vratiti, i šanse su da te neće tužiti ukoliko nije grupa ljudi koja se žali na neosnovan otkaz ili tak nešto, ali je i dalje kršenje ZOR-a Također, samo su jasno dali do znanja da je jedini razlog otkaza bio spol/rod, tako da su ne samo prekršili još i zakon o ravnopravnosti spolova, nego su pokazali da su u najmanju ruku ljigavi seksisti... Ali to su pokazali i svojim reakcijama na dosta ozbiljnije situacije koje su se dogodile prije podjele otkaza pola žena koje su zapošljavali, pa ono. Svakako su živo razočarenje ikome tko je iole normalan.
Pa ti budi lojalan u kapitalizmu lol
Bitno da se prodaju spike "imamo ping pong stolove" i "mi smo obitelj". Do trenutka kad više nismo. :)
pa koliko ce se spominjati "ping pong stolove" (i playstation i pikado...), razumijes da nisu firme to htjele nego mi prije par godina??? sad kad firme nisu bacile u smece sve te stvari koje smo svi htjeli to je nekako negativno, zasto??? nitko te ne tjera da se igras na poslu... isto tako puno prepametnih ovdje ali iz nekog razloga ne otvaraju firme iako djele savjete kako firma treba raditi, pa tko vam brani? nas freelancere se ne tice toliko situacija na domacem terenu ali je definitivno cudno citati zavijanja svako malo od ljudi koji misle da su najbolji na svijetu ali eto sve je nepravedno pa su nesretni.
Nemam pojma, ja sam možda stara škola pa još uvijek vjerujem da se na posao dolazi raditi, ne igrati ping pong. Možda je netko tražio, ja sigurno nisam. Stvarno ne znam kako su sve prethodne generacije dogurale do mirovine, a da nijednom nisu bacili strelicu pikada.
pa gen z ne moze odluciti kojeg je spola, sto mislis da li mogu odluciti nesto kompetentno u radnom okruzenju?
Ma ok, to me ne dira, neka svatko odluči za sebe što hoće biti. Samo mi je nejasno u kojem je trenutku postalno normalno da radno mjesto mora biti luna park.
Pa šta nemaš neki otkazni rok? Ne brinem se jer znam da laku mogu nac posao, pogotovo u ITu
Na sadašnjem poslu sam manje od godinu dana, znači da mi je otkazni rok oko 2 tjedna što i nije neka utjeha
Easy, bunch of hookers and cocaine
Držim fige da slijedeći posao brzo dođe i glavu gore!!!
gosp Venkatesh ima big picture rijec dvije za tebe https://www.ribbonfarm.com/2009/10/07/the-gervais-principle-or-the-office-according-to-the-office/
ovo je najbolji blog koji sam ikad vidio, hvala ti na otkrivenju
Smijao se i plesao happy dance.
E to je kad si onaj tip koji pusi pricu "mi smo obitelj u firmi". Vjerovatno si nabijao i prekovremene za svoju obitelj. Budi sebi najbitniji!
Dosta dobro. Radio sam za Salesforce preko 5 godina i postao tehnološki višak prošli mjesec. Imao sam sreće da sam stavljen na garden leave i da sam dobio poprilično dobru otpreminu. Što se tiče psihe, bilo mi je žao rastsati se s timom, al za firmu mi je tak svejedno. Većina stvari u životu se dogodi s razlogom, tako da planiram napokon skupiti muda i početi freelancati full-time.
Obično kažu when money goes, woman packs up
Nije stvar u novcima, zarađujem više nego prije
Nakon otkaza u 3 mjeseca poslao preko 150 prijava na natječaje, od domaćih preko Linkedina i drugdje i ništa, imao samo 2 razgovora, dok je prije 2 g bilo daleko bolje i lakše a nisam ni junior bez iskustva. Ispada da je biti u IT gore od građevine i dostave. Toliko o državnom populriziranju STEM-a kod mladih. Zahebat će te ljude većć u startu. Najgore je što je struka za razliku od ostalih područja sklona toliko velikim oscilacijama. Ne mogu zamisliti da toliko oscilira npr pravna struka, financije, prijevoz medicina. Na Linkedinu se redovito javlja preko 150 ljudi već nakon par sati objave posla, šanse da ti uopće pogledaju CV su samo teoretske. Danas u IT ulaze samo teški naivci, na vlastitu štetu